Bojana Bratić
Translator
on Lyrikline: 5 poems translated
from: croate to: italien
Original
Translation
SOBE IZ PREGRAĐA
croate | Dorta Jagić
poneke
meke sobe iz naših predgrađa
nikada nisu bile izvan svoje kuće,
nikada u gustoj šumi
nikada nisu pale u more
i smočile se
da bi im se zato raspale papuče, espadrile
i pustile ih na slobodu
zato se meke sobe plaše
uvijek istih razbijanja tanjura,
curenja plina, upale gušterače i kože,
nose sunčane naočale usred noći
dok čitaju vikend ljubavne romane
stalno zalijevaju cvijeće po kući
a ono postaje plastično
i nemirno
kao silnim poljupcima
zlostavljana djeca
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011
LE STANZE DELLA PERIFERIA
italien
alcune
delle soffici stanze delle nostre periferie
non sono mai state fouri da casa loro
mai nel fitto bosco
mai cadute in mare
o inzuppate
e perciò non hanno distrutto le pantofole i sandali di tela
per essere libere
per questa ragione le stanze soffici hanno paura
del solito infragersi dei piatti,
delle perdite di gas, dell'infiammazione al pancreas e della cute,
portano occhiali da sole nel bel mezzo della notte
mentre leggono romanzi rosa nei fine settimana
annaffiano continuamente i fiori per casa
e quelli diventano di plastica
e irrequieti
come bambini maltrattati
da un' emorità di baci
SOBA SVJETSKE PUTNICE
croate | Dorta Jagić
kad se vratim kući s isprljanim koferima
što da radim?
dugo stojim i pitam se na pragu
zašto svi putevi ne vode ni u rim ni u moskvu
već u ovu sobu?
u ovu suhu očevu kocku
u tvrdu kutijicu stalnih dimenzija,
smiješno nakaznu u svom stajanju
kao sobni bicikl
ja, velika i zlatna
s tekućim putovnicama u kosi
studentica svjetskih aerodroma
svezana uvijek iznova
s četiri sigurnosna pojasa
njenih praznih zidova
još jednom nakon mora
sjesti s poderanom kartom u ovu sobu
otprilike je
kao da se objesim naglavce
obješena o tanku kuku na zidu,
o splet okolnosti,
o slučaj
o zamah leptirovih krila u pekingu
obješena o nečiju želju
da ovdje čekam velike dane
krstitke, svadbe i mature
kao obiteljska
šunka
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011
LA STANZA DI UNA VIAGIATRICE MONDIALE
italien
quando torno a casa con le valige sporche
che fare?
rimango a lungo sulla soglia e mi chiedo
perche tutte le strade non portino né a Roma né a Mosca
ma in questa stanza?
in questo quadrato arido di mio padre
in questa solida scatolina di immutabili dimensioni,
grottescamente mostruosa nella sua staticita
come una cyclètte
io, già grande e tanto cara
con i passaporti sventolanti tra i capelli
studentessa degli aeroporti del mondo
legata continuamente
con quattro cinture di sicurezza
dei suoi muri spogli
ancora una volta dopo il mare
sedersi in questa stanza con il biglietto da viaggio strappato
è un po' come
appendersi a testa in giû
a un sottile gancio sul muro,
a un insieme di avvenimenti
al caso
al battere d' ali di una farfalla a pechino
al desiderio di qualcuno
di aspettare qui i grandi giorni
del battesimo, del matrimonio e della maturità
come il prosciutto di famiglia
MRAČNA SOBA SESTRE AGATE
croate | Dorta Jagić
umjesto da se noću molim nebesima i
letim nad krovovima
kao perce anđela rafaela
muha i ja zapele pod nogom kreveta
čudimo se u gluhom mraku
koliko mrzim ovu nepokretnu sobu.
ona je zaostatak od mog starog vanjskog
tijela i ne znam što ću
s tim okoštalim invalidom.
prevelika je i premala kao
odrasla beba koja malo plače malo gleda
kako je hladno mjerkam
iz njezine tame odozdo
kao iz želuca mrtve jonine ribe.
nazvala bih nekog na telefon
soba mi prerezuje žice
zapovijeda mi da šutim
i legnem na goli pod, sama
na njezine krute kosti koje bole
glupo kao papa pio
zapravo, što hoće
od mene njezina nepokretnost?
zašto te zazidane cigle više
ne polude i poteku van, među ljude?
ako toliko voli stari ptolomejev sustav
zašto u njezinom svemiru
stvari ne rotiraju pijano oko mene centra,
svijetle i trepću
(i žarulje i knjige)
kao anđeli planeti
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011
LA STANZA BUIA DI SUOR AGATA
italien
la notte anziché pregare l'alto dei cieli
volo sopra i tetti
come la puima dell'angelo raffaele
una mosca e io inciampiamo
sotto i piedi del letto
ci meravigliamo nel buio pesto
di quant'io odi questa stanza immobile
essa costituisce i resti del mio vecchio corpo
e non so cosa fare
con questo paralitico cumulo di ossa
la stanza è troppo grande e troppo piccola
somiglia a un bebè adulto che un po' piange un po' guarda
come freddamente l'osservo
dall'oscurità di fondo
come dallo stomaco del morto pesci di giona.
chiamerei qualcuno al telefono
la stanza mi taglia i fili
mi ordina di star zitta
e di sdraiarmi sul pavimento, sola
sopra le sue dure ossa dolenti
stupidamente come il papa pio
cosa vuole veramente
da me la sua immobilità?
perché questi muri di mattone
non impazziscono riversandosi tra la gente?
se ama così tanto la vecchia teoria tolemaica
perché nel suo universo
le cose non ruotano ubriache attorno a me, il centro
non brillano o si accendono e spengono
DJETINJASTE SOBE
croate | Dorta Jagić
neke stare sobe iz djetinjstva
s vremenom postanu sve ovisnije
o prašini i pažnji,
musavo infantilne, inatljive.
djevojčice-starice.
naprimjer, ako je ovo zbilja moja soba
zašto ne sjaji kao pronto
sama od sebe kao prije
zašto pušta toliko kilograma prašine
dnevno na sve te vrijedne stvari?
kao da potajno ušmrkava
tu sivu vampirsku perut
ili je ubrizgava ravno u vaze, tepihe, mene
ne bi li na nešto mučno zaboravila.
ne. ipak ta djevojčica-starica
fini mljeveni ostatak stvari
taloži za svoj umirovljnički «5 o'clock» kakao
koji će sjetno pijuckati
s drugim napuštenim sobama iz kvarta
kad je ostavim zbog nekog
zrelijeg
drugog
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011
LE STANZE INFANTILI
italien
certe stanze dell' infanzia
col tempo diventano sempre piū dipendenti
dalla polvere e dalle cure,
infantilmente imbronciate, ostili.
bambine-vecchiette.
per esempio, se questa è davvero la mia stanza
perche non risplende come il detersivo Pronto
da sé stessa come una volta?
perché rilascia quotidianamente
tanti chili di polvere
su tutti questi oggetti di valore?
come se in segreto aspirasse
questa grigia forfora vampiresca?
oppure l'iniettasse direttamente nei vasi, nei tappeti, in me
per dimenticarmi qualcosa di nauseante
no. però questa bambina-vecchietta deporrà
i resti degli oggetti finemente macinati
per il suo "5 o' clock" cacao da pensionata
che sorseggerà con malinconia
assieme alle altre stanze abbandonate del quartiere
quando la lascerò per qualcun altro
piu maturo
JESENJA STABLA U SOBAMA
croate | Dorta Jagić
noću na gornjem gradu
u vlažnim spavaćim sobama
iz raspuklog parketa rastu kao baobab
golema porodična stabla
s njihovih teških grana viore
crni pramenovi odrezane kose i
suhi listovi obiteljskog prava
nema nikog budnog
svi negdje pod korjenjem spavaju
dok se u deblima tih divova
kuha nova gradska jesen
i sve bi bilo suho da
iz krošanja po cijelu godinu
ne cure kiše kao stari šampanjac
po prašnim tapetama, stvarima,
kiše udaraju kapima u
velika zamusana zrcala
na zidu se nakrivljuju okviri s fotografijama
padaju, zabijaju se poput noževa
u tlo i oslobađaju ispijena lica van
s propuhom niz strme ulice
u sjenci na hrpicama lišća trunu
ostavljene
kante i lopatice
čokolada
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011
GLI ALBERI D' AUTUNNO DENTRO LE STANZE
italien
nella città alta di notte
nelle umide camere da letto
dai pavimenti di legno pieni di crepe
crescono come baobab
enormi alberi genealogici
dai loro rami pesanti svolazzano
ciocche nere di capelli tagliati e
pagine rinsecchite delle imposizioni familiari
non c' è nessuno che sia sveglio
tutti dormono da qualche parte sotto le radici
mentre dentro i tronchi di questi giganti
si cucina il nuovo autunno della citta
e tutto sarebbe asciutto se
dai rami degli alberi durante l'anno intero
non calassero piogge come champagne d'annata
sui tappeti polverosi, sugli oggetti,
pioggia che scroscia con le sue gocce
su grandi specchi luridi
s' inclinano sul muro le cornici delle fotografie
cascano, si conficcano nel suolo
a mo' di coltelli
e liberano le facce smunte mandandole fuori
esposte al vento che scivola giu per le ripide vie
nell' ombra sui cumuli di foglie
marciscono
abbandonati
secchielli e palette
tavolette di cioccolata