Dražen Katunarić
NEVOLJENA
NEVOLJENA
Ti me ne znaš, dušo, i kad te držim za ruku. Milujem po ozeblim
prstima. Konobar nas je uhvatio na djelu donijevši crnog vina
iz čistog žara.
Ti me ne znaš, dušo, kao ni staricu, samu za stolom jer za nju
nitko ne mari, osim drugih starica koje će doći, samo kasnije,
kasnije...na kartanje.
Zar se itko zna poljubiti kao mi, dotaći koljenima? Konobar?
Zar bi itko požalio starice, il strasno poželio ih? Konobar?
Da sam prolio crno vino na pod, ti bi ispustila ruku, oćutjela se
nevoljenom.
Ti me ne znaš dušo, a možda i starice slute da te volim, čim kartaju
tako živahno, i konobar pleše noseć pladanj vina, znači vjeruje
u našu ljubav
samo ti, ti mi ne vjeruješ dušo,
dugo, dugo bila si nevoljena