Senka Marić (Senka Marić)
Na obali Pacifika
Morala sam otići čak do Pacifika
prepustiti tijelo valovima
U okean treba ulaziti oprezno
to mi govore dva starca na obali
ne sjede tu krpeći ribarske mreže
tek su slučajni šetači, sunce im bije u oči
Ne znaju da čeznem za tim udarom
valovi suprotstavljeni mom tijelu
Pijesak je sitan
U školjkama su učahurene riječi
nemam kliješta kojim bih ih otvorila
i zatim polako jednu po jednu ulijevala u moje uši
dobro je
nisam zalud pretrčala preko bijela svijeta
Pacifik je nježan, ugodne temperature
juni je mjesec
palme nude polovičnu utjehu
tražim je i od soli
da je noć njene molekule bi bile krijesnice u zraku
Ipak to mjesto, ta široka obala nije sasvim nepoznata
sanjala sam je toliko puta
tragajući za načinom da pobjegnem
nisam očekivala da će me u pijesku dočekati tragovi tvojih stopala
Zato koračam bez zastajkivanja
dajem se okeanu
usrdno me guta
tu samo si obris
izjela te sva ta sol
lako bi mogao biti i morski pas
grizete isto
koža se razdire
i krvari
Pacifik gubi nešto od svog plavetnila
na njegovim kapcima sam prljava fleka
ne uznemiruje me ta smrt
Pod vodom ionako
ni smrt ni riječi nemaju značenja
