Zvonko Maković 
Translator

on Lyrikline: 5 poems translated

from: alemán to: croata

Original

Translation

ZUNI NY

alemán | Dieter M. Gräf

1

in Richtung Leer
gefegter oder Öder Platz


                                                   Audubon Ballroom, fast schon
                       Viertausenderbroadway, farbige Terra
                                    kottafassade, Fake mit Füchsen (hängen
                             für Besitzer Fox),      Todesargo über allem,
                                                  ihr weis
                     sagendes sog. Holz sprach Gegenwart
                                      gehört den Märtyrern
.
              Malcolm Little, Detroit Red, X, El Hajj Malik Shabbaz
                                                – blau
             färbten sich die Augen des einstigen Predigers vom Tempel 7,
                                             sie verfärbten sich stets.
            Nahm Sonnenbäder                            (von Berufs wegen),
                    Afrikaner nannten ihn Albino,           weisse Teufel interviewten,
                     schwarze Glaubensbrüder durchsiebten ihn,       hier.
                       Jeder Finger,    jeder Zeh,   jedes Auge,    jedes Weh
                                     geht manchmal in seine eigene Richtung,
                 so dass nichts zurückbleibt auf dem Platz         Persönlichkeit.
                   Seine Geschichten ------ Torpedos gegen die Geschichte,
                                    aber viel bizarrer als sie.
                                                          Die brave Linienhand
            schrift, Knastschule,                                       hat jahrelang alles mit
                                     geschrieben, was der  Sendbote verzapfte:  Jakub
                der Grossköpfige, der die Weissen gezüchtet hat,    die Mutter-
                            und Babyflugzeuge der Unerbittlichen im
                                      entscheidenden Angriff --------Armageddon.
                                                                 Sich tapfer er
              finden müssen, mit Underdogposen; Kämpfer, mied die Tat. 39,
                    Schauspieler
                                        charisma (wird auf  Autobiographie
                                             vom Schauspieler Denzel Washington ersetzt),
                                                                 stets freundlich,
                               waren die Mikros abgestellt;
                                                      ansonsten: Wir hoffen, dass jeden Tag
              ein Flugzeug vom Himmel fällt (Telegramm von Allah)
--


Runter nach Harlem gelaufen,
zu Sylvia´s, Malcolm X Boulevard,
zum Hotel Teresa, er  und Fidel Castro
sitzen auf schäbigem Bett,  Chruschtschowtage,
ganz junge Typen, vor denen das weisse Amerika zitterte --

--  Malcolm X Boulevard, Harlem, New York:
dort am Martin Luther King, Jr.- Spielplatz
einen stolzen Mann gern nach dem Weg gefragt,


2

in Richtung
Heim des heutigen Tags

in Richtung
Heim des Wassers

3

in Richtung Platz
des Wunderschönen Rot

© Dieter M. Gräf
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin

ZUNI NY

croata

1


u smjeru Na-

puštenog ili Tužnog mjesta



              Audubon Ballroom, već skoro

                              Broadway- četiri -tisuće, obojana tera

                   kota-fasada, lažnjak s lisicama (vise za

            vlasnika Foxa),                      brod smrti Argo povrh svega,

                                  njegovo tzv. proročansko

           drvo reče: sadašnjost

                   pripada mučenicima

         Malcolm Little, Detroit Red, X, El Hajj Malik Shabbaz

                                          -plavo

         se obojiše oči negdašnjeg propovjednika iz hrama 7

                                          stalno su mijenjale boju.

        Sunča se                                                       (strogo poslovno),

                                   

                Afrikanci ga nazivahu Albino              bijeli vragovi intervjuiraše,

                crna braća po vjeri ga izrešetaše,                              ovdje.

      Svaki prst,    svaki nožni prst,   svako oko,    svaka bol,

                                ide ponekad  svome smjeru,

          tako da ništa ne ostaje na mjestu                                   osobnost.

           Njegova vijest ----- torpeda na povijest,

              ali puno bizarnija od nje.

                                     Rukopis pitomih linija,

         zatvorska škola,                               godinama je zapisivao sve gluposti

                                 što ih je glasnik donosio: Jakub

                        Glavati, koji je uzgajao bijelce,   avioni-mame

                                i avioni-bebe neumoljivih u

                                   odlučujućem napadu -- -- -- -- --- Armageddonu.

                                                                   Sebe smionim on

           smatrati mora, u pozama gubitnika; borac, izbjegavao je djelo. 39,

                 glumca

                                karizma (na autobiografiji zamijenjena

                                       slikom glumca Denzela Washingtona),

                                                    stalno ljubazno,

                        bili su mikrofoni isključeni;

                                            inače: nadamo se da će svakoga dana

         po jedan avion s neba pasti (Allahov telegram) -   



Prošetao do Harlema,

do Sylvia´s, Malcolm X Boulevarda,

do hotela Teresa, on i Fidel Castro

sjede na otrcanom krevetu, dani Hruščova,

sasvim mladi tipovi pred kojima je bijela Amerika drhtala –



--Malcolm X Boulevard, Harlem, New York:

tamo na igralištu  Martin Luther Kinga

ponosnoga čovjeka s radošću upita zna li put




2



u smjeru

Doma današnjega dana



U smjeru

Doma vode



3


u smjeru mjesta

Prekrasnog crvenila

Edina Picco, Sanin Hasibovic i Zvonko Makovic

VÉZELAY DSCHIHAD

alemán | Dieter M. Gräf

1

  (die sanften Pfoten der Orgel)

             (in den Rücken leuchtende
    Magdalenenreliquie)      (ihr

  Säulen, die ihr dienende, wunder
       
           wirkende Kräfte seid)


.......................................................................................
.......................................................................................
.......................................................................................


Vézelay Abendland Einwohner 615.
616 mein amerikanischer Gast Julia,
betet vor
der Nacht bei den Russischorthodoxen,
die da wären: der Handwerker,
der Priester und seine Frau,
der Bischof und sein Erzbischof.
617 der Grabstein von George Bataille.
618 Richard Löwenherz, 619 Le Corbusier,
620 Claudel, 621 Pacificus.
622 der versteinerte Jesus Christus,
eingefügt ins Tympanon am Tag des Thaumaturgen:
Ein Ritter Christi, sage ich, tötet
– ihr Riesen, Pygmäen, groß
ohrige Völker, Pelikane, ihr
Fabeltiere, Drachen, ach Baselisk –
in Sicherheit, und
in noch größerer Sicherheit stirbt er.
Wenn er stirbt, nützt er
sich selber; wenn er tötet, nützt er
Christus.
Heiliger
Bernhard 623, der hier das Kreuz gab,
Dschihad, flammte aus
seinem askeseverstümmelten Leib.
Erbrach sich davor und danach,
fuhr weiter, mit dem Zug nach Paris,
dorthin, wo die Vorstädte brannten.


..........................................................................................
..........................................................................................
..........................................................................................


                                                                             2

                                                               (Aber
                                        es ist so ein nunsanfter
                          Hügel, der uns hochwindet ...

                             ... zum Magdalenen
heiligtum, ihre Sakramente ...)

                                  *

((O möget ihr
echt werden, verpönte Reliquien!*))


.......................................................................................
.......................................................................................
.......................................................................................


An den Rändern                               an den Straßen
                             rändern der Spaß
gesellschaft der Große                      Schachtelhalm
der Bischofsstab aus jungen    eingerollten Blättern
Fontenay Wurmfarn Zaserblume Mittagsblume Bloss
feldt Samen Marien                   gesänge im Autoradio
  was für ein Leihwagen zu den Zodiaquemönchen hin
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
       stürzt ab stürzt nicht ab** stürzt ab stürzt nicht ab
Blitz durch zweierlei Knie       Blitz durch zweierlei Knie
     ende da ist der Blitzende da bewahrt die geblitzte
Nonne blitzender Kniender bewahrt und geblitzte Knie
    ende ich glaube   ende ich glaube   ende ich glaube
nicht an die Hölle ich glaube nicht ans Paradies ich glaube
an einen blitzenden Knienden und eine geblitzte Kniende
            das werden die letzten Menschen sein aber
                  wie’s weitergeht weiß ich nicht.

* a l l e Gegenstände sollen echt werden,
   RELIQUIEN IHRER SELBST – –


                                        **hier irrt Abälard
                                            herum in der Größe

                                            des Datensatzes,
                                            Cluny IV (1989–)

© Dieter M. Gräf
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin

VÉZELAY DŽIHAD

croata

1
                              
                              (nježne šape orgulja)

                                         (otraga svijetleće
                             Magdalenine relikvije)     (vi
                            
                             stupovi, njoj služeće, čudo
                                           tvorne sile ste)

                          .........................................................................................
                          .........................................................................................
                          .........................................................................................

                      
                          Vèzelay Zapad stanovnika 615.
                          616 moja američka gošća Julia,
                          moli u
                          predvečerje kod ruskih pravoslavaca,
                         a to bi bili: majstor,
                         svećnik i njegova žena,
                          biskup i njegov nadbiskup.
                          617 nadgrobna ploča Georgea Bataillea.
                          618 Richard Lavljeg srca, 619 Le Corbusier,
                          620 Claudel, 621 Pacificus.
                          622 okamenjeni Isus Krist,
                          stavljen u timpan na dan čudotvorca:
                          Križar Isusov, kažem, ubija
- vi divovi, pigmejci, narodi s
velikim ušima, pelikani, vi
likovi uz bajke, zmajevi, ah bazilisk -  
u sigurnosti i
u još većoj sigurnosti umire.
Kad umire, koristi
sebe; kad ubija, koristi
Krista.
Sveti
Bernard 623, koji ovdje križ dade,
džihad plamti iz
njegova askezom unakažena tijela.
Povratio je od toga, a poslije
se vozio dalje, vlakom za Pariz,
tamo, gdje predgrađa bijahu gorjela.

                                                                                   2

                                                                            (Ali
                                                              sada je to tako blagi
                                        brežuljak, koji nas kao zračna pijavica vuče


                                               .... Magdaleninom
                     svetištu, u njoj sakramenti...)

                                                    *
                    ((O stvarne
                     postanite prezrene relikvije?*))

..............................................................................................
.............................................................................................
.............................................................................................
                                  Na rubovima                                                        na ulicama
                              
                                 rubovima  društva
                      zabave velika                                                   bambusova trska
                      biskupov štap  od mladih                                    zavijenih listova
                      Fontenay  paprat   puzavica  podnevni cvijet  Bloss
                      feldt sjeme  Marijine                                   pjesme na autoradiju
                               kakav auto na putu prema zodijačkim monasima
                               usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet 
                               usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
                               usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
                               usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
                               usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
                               usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
                                     ruši se ne ruši se **  ruši se ne ruši se
                         Bljesak kroz dva koljena           bljesak kroz dvoje što kleče
                         tu je onaj koji blješti tu čuva bljeskom zasuta redovnica
                         onaj koji blješčući kleči i oni što blješčući kleče kraj
                          kraj vjerujem kraj vjerujem kraj vjerujem
                          ne u pakao  vjerujem ne u raj vjerujem
                          u onoga koji blješčući kleči i onu koja kleči bljeskom zasuta
                               to će biti posljednji ljudi  ali
                                     kako ide dalje ne znam.

       *svi  predmeti trebaju postati stvarni,
     RELIKVIJE SAMIH SEBE --


    **  ovdje luta Abelar
           u  prostranstvu

           baze podataka,
           Clunya IV (1989-)

Preveli Edina Picco, Sanin Hasibovic i Zvonko Maković

TAIFUN

alemán | Dieter M. Gräf

himmel, Rollerschwärme, zurück

ins Vereinigungshotel, sein
wachgerufener Name um vier (szu):

die im Aufzug fehlende Zahl
ist der Tod in der Koloratur

der geliebten Frau nebenan,
und am Morgen: die fließende

Straße, verschwindet, Schlamm
brühe mit treibender Tonne,

auf der ein Junge sitzt. Ein
äugig wir, zu den Bildschirmen

hin, aus denen mehr und
mehr Wasser kommt, Tod (szu).

Am Vortag standen Bild
schirme am Teich, Karaoke

ecken. In herbeizitierter Landschaft
eine neue eröffnen, zum Singen,

während die Instrumente
in den Boxen bleiben,

oder man installiert einen Wasser
fall mit glücksverheißenden Tempel

karpfen. Schwimmen davon, nun.

© Dieter M. Gräf
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin

TAJFUN

croata

-sko nebo, rojevi motocikla, natrag

u hotel sjedinjenja, njegovo
prizvano ime u četiri (szu):


u dizalu nedostajući broj
je smrt u  koloraturi

pored voljene žene,
a jutrom: tekuća
                               
ulica, nestaje, raskvašena
kaljuža s plivajućom kantom,
                               
na kojoj dječak sjedi. Jednim
okom prema ekranima,
              

iz kojih sve
više vode dolazi, Smrt (szu).

Dan prije stajahu televizori
pored jezerca, mjesta za
                                
karaoke. U zamišljenom krajoliku
otvara se jedno novo, za pjesmu,

dok instrumenti   
u kutijama ostaju,

ili se instalira vodo
pad sa svetim šaranima koji donose sreću.

Pa nestaju plivajući.

Preveli Edina Picco, Sanin Hasibovic i Zvonko Maković

DER POCKENNARBIGE TÖTET W.

alemán | Dieter M. Gräf

Der Tod schafft sogleich eine Synthese des abgelaufenen Lebens,
und das Licht, das er auf dieses Leben zurückwirft,
beleuchtet die wesentlichen Momente und macht
aus diesen mythische oder moralische Akte außerhalb der Zeit.

P. P. P.


vollendet ihn, denn
Schönheit sei räudig.

Ihre Linie teile
sich, werde Strick,

schmuck um den Hals
von jedem: Vene

zianisches Messer,
blitzt auf, wie Denk

münzen, die zurück
bleiben am Ort

der Verbrechen. Sonne

auf Signor Giovanni,
auf große Sprünge
über viel leere Plätze
,

sie falle

auf seines Mörders
Kadaver, geflochten

vorm Stadttor ans Rad.


(Für Kerstin Wagenschwanz)

© Dieter M. Gräf
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin

BOGINJAVI UBIJA W.

croata

“Smrt tako stvara brzu sintezu minulog života,
a svjetlost koju na taj život baca unatrag,
osvjetljava suštinske trenutke stvarajući
od njih mitska i moralna djela izvan vremena”

P.P.P.


dovršite ga, jer
ljepota i jest šugava.
                                
Njezina se linija dijeli,
postaje konop,

nakit oko vrata
svakoga: Vene

cijanski nož,
sijeva, poput spomen
                                
zlatnika koji
ostaju na mjestu

zločina. Sunce
                                
na Signor Giovannia,
na velike skokove  
preko mnogo praznih trgova,*

pada

na truplo njegova
ubojice, zavezano
 
na kotač ispred gradskih vrata.

(Za  Kerstin Wagenschwanz)


*Citat iz: Jochann Joachim Winckelmann, Vorrede zur
Geschichte der Kunst des Altertums

Preveli Edina Picco, Sanin Hasibovic i Zvonko Maković

FELTRINELLI SCHENKT ZUR HOCHZEIT
EINEN ASCHENBECHER

alemán | Dieter M. Gräf

„und scheitern, ja, das bringts in diesem leben“
Th. Kling, Leopardi: L´Infinito / Das Unendliche


einen so großorange tischfüllenden Aschenbecher
  schenkt Giangiacomo Feltrinelli zur Hochzeit
von Renate und Walter Höllerer, als wollten sich
  alle darin ausdrücken, Asche im Design sein:
hier sind die Toten, noch bevor die Schüsse fallen.
  Auf einem der schönen Sessel liegt, achtlos
hingeworfen, der Gurt mit der daran angehängten
  riesigen Pistole
. Nun in Havanna, in einer
kleinen Wohnung von siebzig, achtzig Quadrat
  metern
, sie gehört Fidel Castro. Quasselt
wie ein Buch, so dass es nie zustande kommt, und
  Inge, nunmehr la Feltrinelli, fotografiert ihn
im Pyjama, den er bestimmt heute noch gern trägt.
  Giangiacomo trug zwei Häute und sah seltsam
aus, als es ihm endlich gelungen war, sie loszuwerden.
  Lief dann über Wiesen, die Zähne verkamen ihm,
getrocknete Hülsenfrüchte machte er nutzbar, indem
  er zeigte, dass sie ihr Volumen in Wasser
vergrößern, so dass ein Metallplättchen nach oben
  gedrückt werden kann, einen Zündmechanismus
auslösend; mische chlorsaure Kaliumtabletten aus
  der Apotheke und Puderzucker oder flüssiges
Paraffin und Sägemehl, kombiniert mit Schnitzeln
  von Waschseife. Der Verlag war fauve geworden,
kadmiumgelb, dunkelgrün, signalrot. Er grub sich
  allmählich weg, noch konnte man ihn an
nikotinfarbenen Fingern erkennen, den Geldspritzen,
  doch ist es gemein, zu sagen, dass das Grundstück
ihm gehört habe, auf dem er einen Hochspannungsmast
  sprengen wollte und selbst in die Luft flog.
Es ist nicht leicht, nach unten zu kommen, und
  nicht sinnlos, aber keiner sieht gut dabei aus.
Er griff zu Patronen, verchromt und glänzend, die
  Rundung von intensiv leuchtender Farbe. Ich
bat ihn darum, mir eine zu schenken
(Morucci).
  Der Aschenbecher befindet sich nach vierzig
Jahren noch immer in Berlin-Charlottenburg, in
  der Heerstraße, nun auf dem Boden, wie ein
Hundenapf, der nie seinen Hund sah. Briefmarken
  wurden hier abgelegt, Expressaufkleber, auch
das schöne Sachen, die bald keiner mehr braucht.

© Dieter M. Gräf
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin

FELTRINELLI ZA VJENČANJE POKLANJA PEPELJARU

croata

„..a i neuspjeh, zar ne, to je to u životu“
                                 
Th. Kling, Leopardi: L’Infinito / Beskonačnost


tako jednu veliku narančastu pepeljaru koja ispunja stol
poklanja Giangiacomo Feltrinelli na vjenčanju
Renate i Waltera Höllerera, kao da su se
svi htjeli u njoj ugasiti, biti pepeo u dizajnu:
mrtvi su ovdje, jos prije nego se pucnji začuju.
Na jednom od lijepih naslonjača počiva  nemarno
odbačen  remen s divovskim pištoljem.
Sada u Havani,
u malom stanu od sedamdesetak, osamdesetak kvadrata,
koji Fiedelu Castru pripada. Brblja poput knjige koja se nikad ne
napiše, a Inge, sad  la Feltrinelli fotografira ga u pidžami
koju on sigurno i dan danas rado nosi.
Giangiacomo je nosio dvije kože i izgledao čudno kad mu
je konačno pošlo za rukom da ih se riješi.
Hodao je onda livadama, zubi mu propali,
suho koštunjavo voće je učinio uporabljivim pokazujući kako
im raste zapremina u vodi, tako da se metalna pločica može gurnuti   
prema gore aktivirajući upaljač; pomiješati kao klor kiselkaste kalijumske
tablete iz ljekarne sa šećerom u prahu, ili tečni parafin i piljevinu
s odrescima od sapuna. Izdavač je u fovizmu,
kadmiumski žut, tamnozelen, jarkocrven. Ukopao se postupno ispod
njega i jos ga se moglo prepoznati po prstima nikotinske boje,
injekcijama novca, no ipak bi bilo zlobno reći da je posjed
pripadao njemu, posjed na kojemu je htio minirati dalekovod,
a sam odletio u zrak.  
Nije lako pasti nisko i
nije besmisleno, ali pri tomu nitko ne izgleda dobro.
Zgrabio je patrone, kromirane i sjajne, oblina
jarko svijetleće boje. Zamolih ga
da mi pokloni jednu
  (Morucci).  
Pepeljara se nakon četrdeset godina još uvijek
nalazi u Berlin-Charlottenburgu, u
Heerstraße, ali sad  na podu poput posude za pse
koja nikad nije vidjela svoga psa. Tu bi stajele poštanske
marke, naljepnice za ekspres pisma kao i
lijepe stvari koje uskoro nikomu neće trebati.

Preveli Edina Picco, Sanin Hasibovic i Zvonko Maković