Zvonko Maković
Translator
on Lyrikline: 5 poems translated
from: alemán to: croata
Original
Translation
ZUNI NY
alemán | Dieter M. Gräf
1
in Richtung Leer
gefegter oder Öder Platz
Audubon Ballroom, fast schon
Viertausenderbroadway, farbige Terra
kottafassade, Fake mit Füchsen (hängen
für Besitzer Fox), Todesargo über allem,
ihr weis
sagendes sog. Holz sprach Gegenwart
gehört den Märtyrern.
Malcolm Little, Detroit Red, X, El Hajj Malik Shabbaz
– blau
färbten sich die Augen des einstigen Predigers vom Tempel 7,
sie verfärbten sich stets.
Nahm Sonnenbäder (von Berufs wegen),
Afrikaner nannten ihn Albino, weisse Teufel interviewten,
schwarze Glaubensbrüder durchsiebten ihn, hier.
Jeder Finger, jeder Zeh, jedes Auge, jedes Weh
geht manchmal in seine eigene Richtung,
so dass nichts zurückbleibt auf dem Platz Persönlichkeit.
Seine Geschichten ------ Torpedos gegen die Geschichte,
aber viel bizarrer als sie.
Die brave Linienhand
schrift, Knastschule, hat jahrelang alles mit
geschrieben, was der Sendbote verzapfte: Jakub
der Grossköpfige, der die Weissen gezüchtet hat, die Mutter-
und Babyflugzeuge der Unerbittlichen im
entscheidenden Angriff --------Armageddon.
Sich tapfer er
finden müssen, mit Underdogposen; Kämpfer, mied die Tat. 39,
Schauspieler
charisma (wird auf Autobiographie
vom Schauspieler Denzel Washington ersetzt),
stets freundlich,
waren die Mikros abgestellt;
ansonsten: Wir hoffen, dass jeden Tag
ein Flugzeug vom Himmel fällt (Telegramm von Allah) --
Runter nach Harlem gelaufen,
zu Sylvia´s, Malcolm X Boulevard,
zum Hotel Teresa, er und Fidel Castro
sitzen auf schäbigem Bett, Chruschtschowtage,
ganz junge Typen, vor denen das weisse Amerika zitterte --
-- Malcolm X Boulevard, Harlem, New York:
dort am Martin Luther King, Jr.- Spielplatz
einen stolzen Mann gern nach dem Weg gefragt,
2
in Richtung
Heim des heutigen Tags
in Richtung
Heim des Wassers
3
in Richtung Platz
des Wunderschönen Rot
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin
ZUNI NY
croata
1
u smjeru Na-
puštenog ili Tužnog mjesta
Audubon Ballroom, već skoro
Broadway- četiri -tisuće, obojana tera
kota-fasada, lažnjak s lisicama (vise za
vlasnika Foxa), brod smrti Argo povrh svega,
njegovo tzv. proročansko
drvo reče: sadašnjost
pripada mučenicima
Malcolm Little, Detroit Red, X, El Hajj Malik Shabbaz
-plavo
se obojiše oči negdašnjeg propovjednika iz hrama 7
stalno su mijenjale boju.
Sunča se (strogo poslovno),
Afrikanci ga nazivahu Albino bijeli vragovi intervjuiraše,
crna braća po vjeri ga izrešetaše, ovdje.
Svaki prst, svaki nožni prst, svako oko, svaka bol,
ide ponekad svome smjeru,
tako da ništa ne ostaje na mjestu osobnost.
Njegova vijest ----- torpeda na povijest,
ali puno bizarnija od nje.
Rukopis pitomih linija,
zatvorska škola, godinama je zapisivao sve gluposti
što ih je glasnik donosio: Jakub
Glavati, koji je uzgajao bijelce, avioni-mame
i avioni-bebe neumoljivih u
odlučujućem napadu -- -- -- -- --- Armageddonu.
Sebe smionim on
smatrati mora, u pozama gubitnika; borac, izbjegavao je djelo. 39,
glumca
karizma (na autobiografiji zamijenjena
slikom glumca Denzela Washingtona),
stalno ljubazno,
bili su mikrofoni isključeni;
inače: nadamo se da će svakoga dana
po jedan avion s neba pasti (Allahov telegram) -
Prošetao do Harlema,
do Sylvia´s, Malcolm X Boulevarda,
do hotela Teresa, on i Fidel Castro
sjede na otrcanom krevetu, dani Hruščova,
sasvim mladi tipovi pred kojima je bijela Amerika drhtala –
--Malcolm X Boulevard, Harlem, New York:
tamo na igralištu Martin Luther Kinga
ponosnoga čovjeka s radošću upita zna li put
2
u smjeru
Doma današnjega dana
U smjeru
Doma vode
3
u smjeru mjesta
Prekrasnog crvenila
VÉZELAY DSCHIHAD
alemán | Dieter M. Gräf
1
(die sanften Pfoten der Orgel)
(in den Rücken leuchtende
Magdalenenreliquie) (ihr
Säulen, die ihr dienende, wunder
wirkende Kräfte seid)
.......................................................................................
.......................................................................................
.......................................................................................
Vézelay Abendland Einwohner 615.
616 mein amerikanischer Gast Julia,
betet vor
der Nacht bei den Russischorthodoxen,
die da wären: der Handwerker,
der Priester und seine Frau,
der Bischof und sein Erzbischof.
617 der Grabstein von George Bataille.
618 Richard Löwenherz, 619 Le Corbusier,
620 Claudel, 621 Pacificus.
622 der versteinerte Jesus Christus,
eingefügt ins Tympanon am Tag des Thaumaturgen:
Ein Ritter Christi, sage ich, tötet
– ihr Riesen, Pygmäen, groß
ohrige Völker, Pelikane, ihr
Fabeltiere, Drachen, ach Baselisk –
in Sicherheit, und
in noch größerer Sicherheit stirbt er.
Wenn er stirbt, nützt er
sich selber; wenn er tötet, nützt er
Christus. Heiliger
Bernhard 623, der hier das Kreuz gab,
Dschihad, flammte aus
seinem askeseverstümmelten Leib.
Erbrach sich davor und danach,
fuhr weiter, mit dem Zug nach Paris,
dorthin, wo die Vorstädte brannten.
..........................................................................................
..........................................................................................
..........................................................................................
2
(Aber
es ist so ein nunsanfter
Hügel, der uns hochwindet ...
... zum Magdalenen
heiligtum, ihre Sakramente ...)
*
((O möget ihr
echt werden, verpönte Reliquien!*))
.......................................................................................
.......................................................................................
.......................................................................................
An den Rändern an den Straßen
rändern der Spaß
gesellschaft der Große Schachtelhalm
der Bischofsstab aus jungen eingerollten Blättern
Fontenay Wurmfarn Zaserblume Mittagsblume Bloss
feldt Samen Marien gesänge im Autoradio
was für ein Leihwagen zu den Zodiaquemönchen hin
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
die langsame Welt die langsame Welt die langsame Welt
stürzt ab stürzt nicht ab** stürzt ab stürzt nicht ab
Blitz durch zweierlei Knie Blitz durch zweierlei Knie
ende da ist der Blitzende da bewahrt die geblitzte
Nonne blitzender Kniender bewahrt und geblitzte Knie
ende ich glaube ende ich glaube ende ich glaube
nicht an die Hölle ich glaube nicht ans Paradies ich glaube
an einen blitzenden Knienden und eine geblitzte Kniende
das werden die letzten Menschen sein aber
wie’s weitergeht weiß ich nicht.
* a l l e Gegenstände sollen echt werden,
RELIQUIEN IHRER SELBST – –
**hier irrt Abälard
herum in der Größe
des Datensatzes,
Cluny IV (1989–)
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin
VÉZELAY DŽIHAD
croata
1
(nježne šape orgulja)
(otraga svijetleće
Magdalenine relikvije) (vi
stupovi, njoj služeće, čudo
tvorne sile ste)
.........................................................................................
.........................................................................................
.........................................................................................
Vèzelay Zapad stanovnika 615.
616 moja američka gošća Julia,
moli u
predvečerje kod ruskih pravoslavaca,
a to bi bili: majstor,
svećnik i njegova žena,
biskup i njegov nadbiskup.
617 nadgrobna ploča Georgea Bataillea.
618 Richard Lavljeg srca, 619 Le Corbusier,
620 Claudel, 621 Pacificus.
622 okamenjeni Isus Krist,
stavljen u timpan na dan čudotvorca:
Križar Isusov, kažem, ubija
- vi divovi, pigmejci, narodi s
velikim ušima, pelikani, vi
likovi uz bajke, zmajevi, ah bazilisk -
u sigurnosti i
u još većoj sigurnosti umire.
Kad umire, koristi
sebe; kad ubija, koristi
Krista. Sveti
Bernard 623, koji ovdje križ dade,
džihad plamti iz
njegova askezom unakažena tijela.
Povratio je od toga, a poslije
se vozio dalje, vlakom za Pariz,
tamo, gdje predgrađa bijahu gorjela.
2
(Ali
sada je to tako blagi
brežuljak, koji nas kao zračna pijavica vuče
.... Magdaleninom
svetištu, u njoj sakramenti...)
*
((O stvarne
postanite prezrene relikvije?*))
..............................................................................................
.............................................................................................
.............................................................................................
Na rubovima na ulicama
rubovima društva
zabave velika bambusova trska
biskupov štap od mladih zavijenih listova
Fontenay paprat puzavica podnevni cvijet Bloss
feldt sjeme Marijine pjesme na autoradiju
kakav auto na putu prema zodijačkim monasima
usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
usporeni svijet usporeni svijet usporeni svijet
ruši se ne ruši se ** ruši se ne ruši se
Bljesak kroz dva koljena bljesak kroz dvoje što kleče
tu je onaj koji blješti tu čuva bljeskom zasuta redovnica
onaj koji blješčući kleči i oni što blješčući kleče kraj
kraj vjerujem kraj vjerujem kraj vjerujem
ne u pakao vjerujem ne u raj vjerujem
u onoga koji blješčući kleči i onu koja kleči bljeskom zasuta
to će biti posljednji ljudi ali
kako ide dalje ne znam.
*svi predmeti trebaju postati stvarni,
RELIKVIJE SAMIH SEBE --
** ovdje luta Abelar
u prostranstvu
baze podataka,
Clunya IV (1989-)
TAIFUN
alemán | Dieter M. Gräf
himmel, Rollerschwärme, zurück
ins Vereinigungshotel, sein
wachgerufener Name um vier (szu):
die im Aufzug fehlende Zahl
ist der Tod in der Koloratur
der geliebten Frau nebenan,
und am Morgen: die fließende
Straße, verschwindet, Schlamm
brühe mit treibender Tonne,
auf der ein Junge sitzt. Ein
äugig wir, zu den Bildschirmen
hin, aus denen mehr und
mehr Wasser kommt, Tod (szu).
Am Vortag standen Bild
schirme am Teich, Karaoke
ecken. In herbeizitierter Landschaft
eine neue eröffnen, zum Singen,
während die Instrumente
in den Boxen bleiben,
oder man installiert einen Wasser
fall mit glücksverheißenden Tempel
karpfen. Schwimmen davon, nun.
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin
TAJFUN
croata
-sko nebo, rojevi motocikla, natrag
u hotel sjedinjenja, njegovo
prizvano ime u četiri (szu):
u dizalu nedostajući broj
je smrt u koloraturi
pored voljene žene,
a jutrom: tekuća
ulica, nestaje, raskvašena
kaljuža s plivajućom kantom,
na kojoj dječak sjedi. Jednim
okom prema ekranima,
iz kojih sve
više vode dolazi, Smrt (szu).
Dan prije stajahu televizori
pored jezerca, mjesta za
karaoke. U zamišljenom krajoliku
otvara se jedno novo, za pjesmu,
dok instrumenti
u kutijama ostaju,
ili se instalira vodo
pad sa svetim šaranima koji donose sreću.
Pa nestaju plivajući.
DER POCKENNARBIGE TÖTET W.
alemán | Dieter M. Gräf
„Der Tod schafft sogleich eine Synthese des abgelaufenen Lebens,
und das Licht, das er auf dieses Leben zurückwirft,
beleuchtet die wesentlichen Momente und macht
aus diesen mythische oder moralische Akte außerhalb der Zeit.“
P. P. P.
vollendet ihn, denn
Schönheit sei räudig.
Ihre Linie teile
sich, werde Strick,
schmuck um den Hals
von jedem: Vene
zianisches Messer,
blitzt auf, wie Denk
münzen, die zurück
bleiben am Ort
der Verbrechen. Sonne
auf Signor Giovanni,
auf große Sprünge
über viel leere Plätze,
sie falle
auf seines Mörders
Kadaver, geflochten
vorm Stadttor ans Rad.
(Für Kerstin Wagenschwanz)
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin
BOGINJAVI UBIJA W.
croata
“Smrt tako stvara brzu sintezu minulog života,
a svjetlost koju na taj život baca unatrag,
osvjetljava suštinske trenutke stvarajući
od njih mitska i moralna djela izvan vremena”
P.P.P.
dovršite ga, jer
ljepota i jest šugava.
Njezina se linija dijeli,
postaje konop,
nakit oko vrata
svakoga: Vene
cijanski nož,
sijeva, poput spomen
zlatnika koji
ostaju na mjestu
zločina. Sunce
na Signor Giovannia,
na velike skokove
preko mnogo praznih trgova,*
pada
na truplo njegova
ubojice, zavezano
na kotač ispred gradskih vrata.
(Za Kerstin Wagenschwanz)
*Citat iz: Jochann Joachim Winckelmann, Vorrede zur
Geschichte der Kunst des Altertums
FELTRINELLI SCHENKT ZUR HOCHZEIT
EINEN ASCHENBECHER
alemán | Dieter M. Gräf
„und scheitern, ja, das bringts in diesem leben“
Th. Kling, Leopardi: L´Infinito / Das Unendliche
einen so großorange tischfüllenden Aschenbecher
schenkt Giangiacomo Feltrinelli zur Hochzeit
von Renate und Walter Höllerer, als wollten sich
alle darin ausdrücken, Asche im Design sein:
hier sind die Toten, noch bevor die Schüsse fallen.
Auf einem der schönen Sessel liegt, achtlos
hingeworfen, der Gurt mit der daran angehängten
riesigen Pistole. Nun in Havanna, in einer
kleinen Wohnung von siebzig, achtzig Quadrat
metern, sie gehört Fidel Castro. Quasselt
wie ein Buch, so dass es nie zustande kommt, und
Inge, nunmehr la Feltrinelli, fotografiert ihn
im Pyjama, den er bestimmt heute noch gern trägt.
Giangiacomo trug zwei Häute und sah seltsam
aus, als es ihm endlich gelungen war, sie loszuwerden.
Lief dann über Wiesen, die Zähne verkamen ihm,
getrocknete Hülsenfrüchte machte er nutzbar, indem
er zeigte, dass sie ihr Volumen in Wasser
vergrößern, so dass ein Metallplättchen nach oben
gedrückt werden kann, einen Zündmechanismus
auslösend; mische chlorsaure Kaliumtabletten aus
der Apotheke und Puderzucker oder flüssiges
Paraffin und Sägemehl, kombiniert mit Schnitzeln
von Waschseife. Der Verlag war fauve geworden,
kadmiumgelb, dunkelgrün, signalrot. Er grub sich
allmählich weg, noch konnte man ihn an
nikotinfarbenen Fingern erkennen, den Geldspritzen,
doch ist es gemein, zu sagen, dass das Grundstück
ihm gehört habe, auf dem er einen Hochspannungsmast
sprengen wollte und selbst in die Luft flog.
Es ist nicht leicht, nach unten zu kommen, und
nicht sinnlos, aber keiner sieht gut dabei aus.
Er griff zu Patronen, verchromt und glänzend, die
Rundung von intensiv leuchtender Farbe. Ich
bat ihn darum, mir eine zu schenken (Morucci).
Der Aschenbecher befindet sich nach vierzig
Jahren noch immer in Berlin-Charlottenburg, in
der Heerstraße, nun auf dem Boden, wie ein
Hundenapf, der nie seinen Hund sah. Briefmarken
wurden hier abgelegt, Expressaufkleber, auch
das schöne Sachen, die bald keiner mehr braucht.
from: Buch Vier. Gedichte
Frankfurt am Main: Frankfurter Verlagsanstalt, 2008
Audio production: 2006 Literaturwerkstatt Berlin
FELTRINELLI ZA VJENČANJE POKLANJA PEPELJARU
croata
„..a i neuspjeh, zar ne, to je to u životu“
Th. Kling, Leopardi: L’Infinito / Beskonačnost
tako jednu veliku narančastu pepeljaru koja ispunja stol
poklanja Giangiacomo Feltrinelli na vjenčanju
Renate i Waltera Höllerera, kao da su se
svi htjeli u njoj ugasiti, biti pepeo u dizajnu:
mrtvi su ovdje, jos prije nego se pucnji začuju.
Na jednom od lijepih naslonjača počiva nemarno
odbačen remen s divovskim pištoljem. Sada u Havani,
u malom stanu od sedamdesetak, osamdesetak kvadrata,
koji Fiedelu Castru pripada. Brblja poput knjige koja se nikad ne
napiše, a Inge, sad la Feltrinelli fotografira ga u pidžami
koju on sigurno i dan danas rado nosi.
Giangiacomo je nosio dvije kože i izgledao čudno kad mu
je konačno pošlo za rukom da ih se riješi.
Hodao je onda livadama, zubi mu propali,
suho koštunjavo voće je učinio uporabljivim pokazujući kako
im raste zapremina u vodi, tako da se metalna pločica može gurnuti
prema gore aktivirajući upaljač; pomiješati kao klor kiselkaste kalijumske
tablete iz ljekarne sa šećerom u prahu, ili tečni parafin i piljevinu
s odrescima od sapuna. Izdavač je u fovizmu,
kadmiumski žut, tamnozelen, jarkocrven. Ukopao se postupno ispod
njega i jos ga se moglo prepoznati po prstima nikotinske boje,
injekcijama novca, no ipak bi bilo zlobno reći da je posjed
pripadao njemu, posjed na kojemu je htio minirati dalekovod,
a sam odletio u zrak.
Nije lako pasti nisko i
nije besmisleno, ali pri tomu nitko ne izgleda dobro.
Zgrabio je patrone, kromirane i sjajne, oblina
jarko svijetleće boje. Zamolih ga
da mi pokloni jednu (Morucci).
Pepeljara se nakon četrdeset godina još uvijek
nalazi u Berlin-Charlottenburgu, u
Heerstraße, ali sad na podu poput posude za pse
koja nikad nije vidjela svoga psa. Tu bi stajele poštanske
marke, naljepnice za ekspres pisma kao i
lijepe stvari koje uskoro nikomu neće trebati.