Klaus Detlef Olof
alemán
Lov
Lovio sam zečeve
obilno i nečujno:
nišan je ubijao, nije bilo pucnja,
krznene su vreće padale bez odgode
na suhu travu sumraka. Ostajali su
kruti, otvorenih očiju, bez kapi krvi
na stegnutim ranama, zapravo smiješni,
neopasni u toj smrti koja nije
preotela život, pa je bila prozirna.
Meni nije nestajalo metaka,
a ni njima smrti: stalno su je producirali
po humcima i jarcima.
Spušta se jesen, bit će da je to.
De: Na kraju taj vrt
Zagreb: Jesenski i Turk, 2015
Producción de Audio: Croatian P.E.N. Centre
Die Jagd
Ich jagte Hasen
hingegeben und lautlos:
die Kimme tötete, es gab kein Schießen,
die Fellsäcke fielen ohne Säumen
auf das trockene Gras der Dämmerung. Steif
blieben sie liegen, offenen Auges, blutleer
die gepressten Wunden, eigentlich komisch,
ungefährlich, in diesem Tod, der kein Leben
raubte, sondern transparent war.
Mir mangelte es nicht an Patronen
und ihnen nicht an Tod: sie produzierten ihn
ständig neu auf Hügeln und Senken.
Es wird Herbst, das wird es sein.