[как-то глупо прощаться заранее...]

как-то глупо прощаться заранее
эта вечность с небольшими перерывами
настоящими трещинами в поддельном мраморе
и едва ли кто просил говорить о нешуточных прорехах
но и в этих пределах простор для сомнений есть

сто́ит ли сейчас или после или совсем потом
в позе мокрого дерева у подозрительно белой глухой стены
инстинктивно озвучивать взгляд соскользнувший
                                        с ещё непроявленных поляроидных потолков
с самодельных разбухших зеркал
не удержавшись в неровном мраморном свете

© Semyon Khanin / Семён Ханин
De: «Воздух», 2014, № 4.
Producción de Audio: Semyon Khanin / Семён Ханин

[bilo bi glupo oprostiti se unaprijed...]

bilo bi glupo oprostiti se unaprijed
vječnost je to s malim stankama
stvarnim napuklinama u lažnome mramoru
sumnjam da je netko htio zapodjenuti razgovor o ozbiljnim rupama
no i tu postoji prostor za sumnju

isplati li se sada ili kasnije ili tek puno poslije
u položaju mokroga drva ispred podozrivo bijela gluhoga zida
instinktivno ozvučivati pogled koji se spušta
                                                  s još nerazvijenih polaroidnih visina
i ručno izrađenih nabreknutih zrcala
ne uspjevši zastati na neujednačenoj svjetlosti mramora 

S ruskog prevela Ivana Peruško