Stevan Tontić
bosnio
champignons
wir trafen sie im wald auf einer lichtung:
zwei expeditionen durch die dämmerung
die sich stumm betrachteten. zwischen uns nervös
das telegraphensummen des stechmückenschwarms.
meine großmutter war berühmt für ihr rezept
der champignons farcis. sie schloß es in
ihr grab. alles was gut ist, sagte sie,
füllt man mit wenig mehr als mit sich selbst.
später in der küche hielten wir
die pilze ans ohr und drehten an den stielen -
wartend auf das leise knacken im innern,
suchend nach der richtigen kombination.
De: Selbstporträt mit Bienenschwarm. Ausgewählte Gedichte 2001- 2015
Berlin: Hanser Berlin, 2016
Producción de Audio: 2002, literaturWERKstatt berlin / Haus für Poesie
ŠAMPINJONI
sreli smo ih u šumi na jednom proplanku:
dvije ekspedicije kroz sumračje
koje su se nijemo posmatrale. između nas nervozno
telegrafsko zujanje roja komaraca.
moja baka bila je čuvena po svom receptu
za šampinjone farcis. zaključala ga je u
svoj grob. sve što je dobro, rekla je,
puni se malim više nego samim sobom.
kasnije smo u kuhinji držali
gljive na uhu i okretali ih na drškama –
čekajući na tiho pucketanje u srži,
tražeći pravu kombinaciju.