HOTELSKE SOBE

ponekad
u nekim nepočišćenim sobama
starog hotela Babilon
nema više ni plastičnih natikača ni jeftinih slika,
naprosto su ishlapile od nedodirivanja,
a noćne su lampe propale bez zvuka kroz tepih u mrak
i eto nigdje nikakav skoreni
ljudski trag na bilo čemu, zavjesama
samo mrtve muhe
i ustajala svjetlost na stropu
skupa zuje niski poluton.
dva debela konopca leže na podu
kao pozaspale, trudne zmije
i ne javljaju se
nikome na telefon.
nasred sobe sjedi sam
tzv. jaki čovjek s golemim bicepsima.
slaže pasijans, puši mljevenu
ptičju kugu sa aromom višnje.
tvrdi da ima sve blago ovog svijeta
ali nigdje ne stoji da je on bog
ni u osobnoj,
ni u vozačkoj ni u arhivi.
po cijele dane ništa ne radi
samo gricka slova iz vrećice s
instant juhom, umjesto televizora
el ninjŏ mu na prozor nanosi
uvijek nove kamikaze
diše na jednjak, psuje na jetru
iskašljava u strahu
male čavle i spajalice
briše prašinu, stvara prašinu
pjeva malu tužaljku
kada će ući Sobar
kada će me istući Dobar
oplijeniti i
zavezati za stolac

© Dorta Jagić
Producción de Audio: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

HOTELZIMMER

Manchmal
in einigen unaufgeräumten Zimmern
des alten Hotels Babylon
gibt es keine Hausschuhe aus Plastik und keine billige Bilder mehr,
verdampft sind sie vom Nichtberühren, und auch die Nachttischlampen
sind lautlos durch den Teppich in die Nacht versunken,
nirgendwo eine Menschenseele zu spüren,
nur tote Fliegen an den Gardinen,
ein fahles Licht an der Decke summt einen tiefen Halbton,
zwei dicke Stricke liegen auf dem Boden
wie eingeschlafene schwangere Schlangen,
sie melden sich nicht am Telefon.
Inmitten des Zimmers sitzt ein
sog. kräftiger Mann mit großem Bizeps,
er legt eine Patience, raucht gemahlenen
Vogeldreck mit Kirschgeschmack,
behauptet alle Reichtümer der Welt zu besitzen,
dabei steht doch nirgendwo, dass er Gott ist,
weder im Archiv noch im Perso noch im Führerschein.
Ganze Tage verbringt er damit nichts zu tun,
außer  Buchstaben aus Tütensuppen zu essen,
El Niño bringt ihm anstelle eines Fernsehers
stets neue Kamikaze ans Fenster,
er atmet durch die Speiseröhre, flucht auf die Leber,
spuckt aus Angst
kleine Nägel und Büroklammern
wischt Staub, produziert Staub
singt ein kleines Klagelied
wenn der gute Zimmermann kommt
wenn der böse Prügelmann kommt
wird er mich ausrauben
und an den Stuhl festbinden.

Űbersetzung von Patricia Fridrich