Večer u kamenjaru

Sumrak briše opipljive strane svijeta. Vlažnom stazom uspinju se ovce.
Sustižu sparinu. Po obroncima zgusnute sjene.
Brdo se raspuklo pod težinom večeri, ljušti se i raspada dok pučinu
mreška noćni vjetar. Isti mrak prožima okomicu brežuljka i svemira. Oblaže
uzvisine nakupinom zvijezda. U stijeni zatočen oblak, zvoni kad sve utihne.
Nasukan otok u brazdama je posustalih valova, rasuo se kao jedro nasred
pučine. Sjene posolice spuštaju se izduženim tragovima. U škrapama klija
mjesečeva mrijest, tamna ruža svemira.

© Andriana Škunca
De: Novaljski svjetlopis
Zagreb: Matica hrvatska, 1999

Ein Freund

Ein Freund verschied, mit der Bürde meiner Schmerzen,
mit zusammengepressten Mund,
wie die Knospe des weißen Mohn an Sommertagen.

Aus dem Koreanischen von KIM Miy-He und Sylvia Bräsel
aus: Ko Un: Beim Erwachen aus dem Schlaf.
Wallstein-Verlag, Göttingen 2007.