Ann Cotten

alemán

Alida Bremer

croata

Metonymie, wir

Ich sprech für dich, lass gut sein.
Lass gut sein, sag ich. Sei
beruhigt, sage ich, ich formuliere,
da können, wenn ich fertig bin, wir beide rein.

Das Dichten, sagst du, macht dich schrecklich müde.
Das Ich-Sagen erschöpft mich mehr, sag ich.
Breit doch dein Wir aus, du, das meint uns beide,
und dann machen wir Picknick drauf. Wirklich,

ich bring das Wort nur schwer über die Zähne
hinaus, sie schlagen hart gegeneinander,
wenn du mich meinst, ich dich und Grinsen
allein kann in ne Harmonie uns schwemmen,
wir fragen: wollen wir? Du sagst: Ich schon.
Du auch? Während ich mich an deine Zähne lehne.

Schenk ein! Merum schlägt dich und mich
über den ganzen Nachmittag in
den Tannin, das schwere, rötlich
schwarze Kleid der, ja, Verwechselungen.

Verklinken, bis wir weder aus noch ein,
nur schwirrend wissen von den Buchstaben
zu schließen mehr, wessen Initialen
wir nun tatsächlich in die Buche graben

mit meinem Messer. Deines ist zu klein
und klappt zurück, wenn man den Winkel falsch
berechnet. Bin dabei zu ritzen "DU",
als du dein Werk mir zeigst: du ritztest "ELVIS".

Okay, wir machen Fehler. Doch es lacht
ob unsrer Anstalten das blanke Sein.

© Suhrkamp Verlag
De: Fremdwörterbuchsonette
Frankfurt am Main: Suhrkamp Verlag, 2007
Producción de Audio: 2007, Literaturwerkstatt Berlin

METONIMIJA, MI

Ja govorim za tebe, zato se opusti.
Opusti se, kažem. Ne uzbuđuj
se, kažem, ja formuliram,
tu možemo, kad završim, oboje ući.

Pisati poeziju, kažeš, užasno te zamara.
Još više me iscrpljuje govoriti Ja, kažem ja.
Raširi tvoj Mi, ti, u tom smo oboje sadržani,
i onda ćemo na njemu napraviti piknik. Stvarno,

ja teško uspijevam progurati riječ preko
zuba, oni tvrdo udaraju jedni o druge,
kad ti misliš mene, ja tebe i samo cerekanje
nas u harmoniji može preplaviti,
mi pitamo: hoćemo li? Ti kažeš: Ja svakako.
Ti isto? Dok se ja oslanjam na tvoje zube.

Napuni čaše! Merum cijelo ovo poslijepodne
baca i tebe i mene u treslovinu,
teška, crvenkasto crna
haljina tih, dakako, zamjena.

Zazidani, dok ne znamo da li naprijed ili natrag,
samo zujeći i od slova zaključujemo
čije mi to inicijale zapravo
sad urezujemo u bukvu

mojim nožem. Tvoj je premalen
i zaklapa se sam od sebe, ako mu se krivo
izračuna kut. Upravo urezujem „TI“,
kad mi ti pokazuješ svoje djelo: ti si urezao „ELVIS“.

U redu, događaju nam se pogreške. Našim se
pokušajima pak sam bitak smije.

Prevela s njemačkog Alida Bremer