RANJENIK ISKUŠAVA BOGA

lutao sam šumom neprijateljskog kraljevstva
i naletio na žicu skrivenu u travi
pješadijska rasprskavajuća odskočna mina PROM2
u djeliću sekunde pred eksploziju
očekivao sam od Boga da me zaobiđe ta čaša
kada me detonacija izbacila u zrak vidio sam komade
željeza komade moje odore komade mog mesa kako hvataju
orbitu / pijesak zvijezde porculan četiri kuta vjetra tartan
žilete led / Josepha Conrada kako prosi Freyu djevojku sa
Sedam Otoka / moje neprijatelje mačke kako kradu kisik
planete i ruju po smeću / sve svjetionike u plamenu od
Novih Hebrida do Obale Papra / predsjednika Zimbabwea
Canaana Bananu
kako sluša njemački radio / tisuću prepariranih ribljih glava
koje prorokuju stranim jezicima / Amadeusa Mozarta kako
slaže aviončiće od novina –
nikada nisam volio Mozarta i to me bacilo dolje na zemlju
a zbor bečkih dječaka je zapjevao:
“vrč ide na vodu dok se ne razbije
vrč ide na vodu dok se ne razbije”

Bože, daj da me zaobiđe ta čaša molio sam
u bolničkim kolima
daj da živim još malo bar kojih 100 godina
ne želim umrijeti sada kada je došlo naše vrijeme
htio sam da moja odlikovanja blistaju poput petrolejskih
platformi koje osvjetljavaju noćne letove preko Atlantika
i da moja karizma veterana bude električna
pusti da mi limuzina klizi kroz narod kao što je Moby Dick
klizio pred očima bespomoćnog kapetana Ahaba
nikada nisam rekao da ne želim prodati dušu
samo sam licitirao cijenu
daj da budem pozvan na prijam kod predsjednika
toliko je jela koja nisam probao
toliko ima ljudi na zemlji čiju sudbinu nisam
uzeo u svoje ruke
želim otimati i držati lekcije pokradenima
želim lagati i smijati se prevarenima
želim svoje mjesto u arci kako bih mogao
gledati poplavu sa koktelom u ruci
jer bolje je podmetati požare nego biti spaljen
bolje je ponižavati nego biti ponižen
zato stavimo karte na stol – život je samo jedan

daj mi sto kurvi ljudožderki sa Bornea
daj mi da se kupam u pročišćujućim vodama mladosti
daj mi snagu da zauvijek trajem poput nevidljivog
otrova u krvnim žilama ljudi
daj mi neke njihove dijelove kičme ruke oči mozgove srca
bubrege
moje su ruke kipara žedne rada
– osmijehnut ću vam se, zelena Hrvatska polja,
osmijehom žeteoca

a pred vratima bolnice mačke ruju po smeću
skovale su zavjeru da ukradu sav kisik planete
željezni utori na fasadi su prazni
tu su 50 godina visjele tri zastave
jedna za proždrljivost druga za pohlepu
treća za kukavnost
umjesto njih digli smo našu zastavu od tri boje
crvenu za krv Kristovu mineralnu
krv naših poginulih zaštićenu podzemnu krv koja kipi
bijelu za nadu da se borimo za bolju civilizaciju
plavu za drsku pustolovinu, prijateljstvo čvrsto poput
onih prekomorskih telegrafskih kablova na koje
ponekad naiđu ribari kada im mreže zalutaju
dosta duboko
ali mačke su došle noću i izvele podli trik
crvena boja opet stoji za proždrljivost bijela za
pohlepu plava za kukavnost

zato, prijatelji, jedno je izvjesno,
i na vratima drugog svijeta one su čuvari
te iste mačke, lukave mačke koje se ponekad
preoblače u političare, mačke koje i dalje
kopaju po smeću i kuju zavjeru da ukradu
kisik planete

© Tomica Bajsić
De: Južni križ
Goranovo proljeće, 1998
Producción de Audio: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

EIN VERWUNDETER VERSUCHT GOTT

ich irrte durch den wald des feindlichen reichs
lief gegen den im gras versteckten draht
der antipersonensprengmine IREM2
den bruchteil einer sekunde vor der explosion
bat ich gott der kelch möge an mir vorübergehn
als mich die detonation in die luft warf sah ich stücke –
eisen, teile meiner uniform, fleischteile
erfassen den orbit / sand sterne porzellan die vier ecken des winds tartan
gilette eis / Joseph Conrad freit um Freya von
den Sieben Inseln / ich sah meine feinde, katzen, sie klauen den sauerstoff
des planeten und wühlen im müll / alle leuchttürme in flammen
von den Neuen Hebriden zur Pfefferküste / den präsidenten Zimbabwes
Canaan Banana – er hört Deutsches Radio / tausend
präparierte fischköpfe weissagen in fremden sprachen /
Amadeus Mozart faltet kleine flugzeuge aus zeitungspapier –
ich mochte Mozart nie, das warf mich zur erde
und die Wiener Sängerknaben sangen:
„der krug geht solange zum wasser bis er bricht
der krug geht solange zum wasser bis er bricht.“



Gott, lass diesen kelch an mir vorübergehn betete ich
im krankenwagen
lass mich wenigstens noch einige hundert jahre leben
ich möchte nicht jetzt sterben, da unsre zeit gekommen ist
ich wünschte – meine orden strahlen wie öl-
plattformen, die nachts die flüge über dem Atlantik beleuchten
mein veteranencharisma soll elektrisieren
möge meine limousine durch die menge gleiten wie Mobby Dick
einst vor den augen des hilflosen Kapitän Ahab
nie sagte ich, ich werde die seele nicht verkaufen
ich habe den preis nur sehr hoch angesetzt,
zum beispiel, gib, dass mich der präsident zum empfang lädt
so viele speisen hab ich nicht probiert
so viele menschen auf erden deren schicksal mich nicht
interessiert hat
ich möcht rauben, den beklauten vorträge halten
lügen, die betrogenen auslachen
ich möcht meinen platz in der arche, da könnt ich
die sintflut betrachten, in der hand einen cocktail
besser brände legen als selbst verbrennen
besser demütigen als gedemütigt werden
legen wir die karten auf den tisch – man lebt nur einmal
gib mir hundert menschenfressende huren von Borneo
lass mich baden in den reinigenden wassern der jugend
gib mir kraft dauernd zu wirken wie unsichtbares
gift in den blutbahnen der menschen


gib mir einige teile ihrer wirbelsäulen arme augen gehirne herzen nieren
meine arme sind heiß auf bildhauerarbeit
ich lächle euch zu, ihr grünen Kroatischen felder
das lächeln eines schnitters


aber vor dem krankenhaus wühlen die katzen im müll
haben sich verschworen wollen den ganzen sauerstoff des planeten
klauen die eisernen halterungen an der fassade sind leer
fünfzig jahre hingen hier drei fahnen
eine für fresssucht, die zweite für gier
und als dritte: die feigheit
an ihrer stelle hissten wir unsere trikolore
rot für das blut christi mineral-
blut unserer gefallenen, geschütztes unterirdisches blut das wallt
weiß für die hoffnung, wir würden für eine bessere welt kämpfen
blau für dreiste abenteuer, für freundschaft fest wie
transatlantische telegrafenkabel in die manchmal
fischer fahren wenn sich ihre netzte tief genug verirren
aber katzen kamen bei nacht, vollführten einen üblen trick
rot steht wieder für fresssucht weiß
für die gier, blau für die feigheit.


freunde, eines ist sicher,
auch an den pforten der anderen welt stehen als wächter
diese katzen, listige katzen, manchmal
als politiker verkleidet, katzen – sie wühlen weiter
im müll, schmieden einen komplott: sie klauen
den sauerstoff des planeten

Aus dem Kroatischen von Matthias Jacob