SOBA SVJETSKE PUTNICE

kad se vratim kući s isprljanim koferima
što da radim?
dugo stojim i pitam se na pragu
zašto svi putevi ne vode ni u rim ni u moskvu
već u ovu sobu?

u ovu suhu očevu kocku
u tvrdu kutijicu stalnih dimenzija,
smiješno nakaznu u svom stajanju
kao sobni bicikl

ja, velika i zlatna
s tekućim putovnicama u kosi
studentica svjetskih aerodroma
svezana uvijek iznova
s četiri sigurnosna pojasa
njenih praznih zidova

još jednom nakon mora
sjesti s poderanom kartom u ovu sobu
otprilike je
kao da se objesim naglavce
obješena o tanku kuku na zidu,
o splet okolnosti,
o slučaj
o zamah leptirovih krila u pekingu
obješena o nečiju želju
da ovdje čekam velike dane
krstitke, svadbe i mature
kao obiteljska
šunka

© Dorta Jagić
Producción de Audio: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

LA STANZA DI UNA VIAGIATRICE MONDIALE

quando torno a casa con le valige sporche
che fare?
rimango a lungo sulla soglia e mi chiedo
perche tutte le strade non portino né a Roma né a Mosca
ma in questa stanza?
in questo quadrato arido di mio padre
in questa solida scatolina di immutabili dimensioni,
grottescamente mostruosa nella sua staticita
come una cyclètte
io, già grande e tanto cara
con i passaporti sventolanti tra i capelli
studentessa degli aeroporti del mondo
legata continuamente
con quattro cinture di sicurezza
dei suoi muri spogli

ancora una volta dopo il mare
sedersi in questa stanza con il biglietto da viaggio strappato
è un po' come
appendersi a testa in giû
a un sottile gancio sul muro,
a un insieme di avvenimenti
al caso
al battere d' ali di una farfalla a pechino
al desiderio di qualcuno
di aspettare qui i grandi giorni
del battesimo, del matrimonio e della maturità
come il prosciutto di famiglia

Traduzione di Bojana Bratić