TECKNINGSSALEN

Själva rummet luktade krita
och tungt, hoptorkat trä.
Generationer hade skurit i borden
så att bokstavssystemen
hakade i och över varandra
som i någon gammal sumerisk
eller varför inte babylonisk
arkeologi.
Bortglömda gudar med hundöron
och stränga träansikten
kom självmant fram ur ådringen.
På papperet däremot bara lineamtningens
stränga figurer och hörn som var så vassa
att man kunde skära sig på dem.

Och detta skulle vara den ort där konsten bodde.

© Lars Gustafsson
De: En tid i Xanadu
Stockholm: Natur och Kultur, 2002
Producción de Audio: 2003, M. Mechner, literaturWERKstatt berlin

Sala za crtanje

Sama odaja mirisala je na kredu
i na teška, prosušena drva.
Generacije su zasijecale u stolove,
sistemi znakovlja rezbareni
jedni preko drugih
kao u nekoj staroj sumerskoj
ili babilnoskoj arheologiji.
Zaboravljeni bogovi sa psećim ušima
i oštra drvena lica
što se voljno pomaljaju iz talenta.
Na papiru međutim linearne
stroge figure i ćoškovi tako oštri
da se moglo posjeći na njima.

I to je trebalo biti mjesto gdje se stanila umjetnost.

Prijevod: Refik Ličina