MALL

Ca pika shiu ranë mbi qelq.
Për ty unë befas ndjeva mall.
Jetojmë të dy në një qytet,
Dhe rrallë shihemi, sa rrallë.

Edhe m'u duk pak e çuditshme
Si erdh kjo vjeshtë, ky mëngjes.
Qiejt e ngrysur pa lejlekë
Dhe shirat pa ylberë në mes.

Dhe thënia e vjetër e Heraklitit
Seç m'u kujtua sot për dreq :
« Të zgjuarit janë bashkë në botë,
Kurse të fjeturit janë veç ».

Në ç'ëndërr kemi rënë kaq keq,
Që dot s'po zgjohemi ne vallë ?...
Ca pika shiu ranë mbi qelq
Dhe unë për ty seç ndjeva mall.


1976

© Ismaïl Kadaré
De: Vepra. Vëllimi i njëmbëdhjetë. Tome 11.
Paris: Editions Fayard , 2002

dunje

kad bi ih listopad objesio o grane,
izvitoperene lampione, bilo je vrijeme: brali
smo dunje, teglili košare
             žutog u kuhinju

pod vodu. jabuke i kruške dozrijevaju
prema svom imenu, jednostavnoj slatkoći -
za razliku od dunje na njenom stablu u
             najisturenijem kutu 

moje abecede, u latinskome vrta,
tvrda i čudna u svojoj aromi, rezali smo,
četvorili, otkoštili meso (četiri velike
               ruke, dvije male),

magloviti u pari sokovnika, dodavali
šećer, vrelinu, trud nečemu što se 
sirovo uskraćivalo ustima. tko može, želi
              shvatiti dunje.

njihov žele, u trbušastim staklenkama za 
mračne dane na police po-
slagan, u podrumu od dána, gdje su
             svijetlile, svijetle. 

S njemačkog prevela Romana Perecinec