probudiću se kad otpadne lišće
navući ću vindjaknu uzdignuti kragnu
ruke namazati masnom kremom
i izaći ću vani samo kad je kiša
obilna i umiljata kao mlada gejša
moj kišobran je moja republika
puževi sa kućicama puštaće rogove
gliste će provjeravati dužinu svojih tijela
grimizne providne sa toplim srcima
probudiću se kad potamni sunce poput escajga
i ptice se počnu zbijati u krošnjama
uvtrloženog perja misleći na jug
hodaću bulevarima dugim kao stražarska noć
žiganje u kostima neće mi smetati
jer znam, to je bliskost sa zemljom
i nebom kojeg će munje nagraditi vatrometom
probudiću se kad otpadne lišće
i kad brezov čestar ostane kolodvorski pust
zaklopiću kišobran, iskoristiti ga kao štap
pustiću da me krunišu jesenje kapi.