Senka Marić (Senka Marić)
Kiša perzeida
Kiša perzeida
Nisam znala šta sve će trebati
da se raspe pod prstima, pod jezikom
oljušti kao mrtve ćelije s kože
nisam mogla ni zamisliti
šta će se sastrugati s te noći
kao boja s vrata koja nikada nisu osjetila dodir šmirgl-papira
pa se trune komadići bijele
maslinaste, jarkocrvene, modro-plave
i ispod konačno ostaje umorno golo drvo
nisam mogla ni pretpostaviti da će opet
koliko god se ostruže, koliko god zguli
okruni, oljušti
pod tom prašinom što okolo sipi
malo šta ostati promijenjeno
barka i dalje plovi
(more je razlivena nafta, crna tinta
puding od gorke čokolade
utroba kita, mračno je i toplo
kao u škrinjama nagriženim vlagom
u njima stare Dalmatinke čuvaju vjenčane haljine)
razjarene zvijezde se obrušavaju
sveti Lovro plače gorko
nebo pršti slatkoćom
na repove im vežemo želje
sve dok se ne sjetim
ugledavši Perzeja
Meduza je zatvorila oči