Ivica Prtenjača
Dođite sa sjekirama
Dođite sa sjekirama
I udrite.
Slabi se anđeo vraća u ekran i tamo lijepo umire.
Borovi se povijaju na vjetru i čovjek odsijeca glave ribama.
Te bezizražajne oči nas također napuštaju.
I more se podiže ususret brodu koji donosi malarične
ostatke praznine, nemoći i jutrošnjeg objeda.
Sve što ne vrijedi.
Ovdje je.
Sve što pokušavam zadržati.
Ne vrijedi.
Dođite sa sjekirama.
Neobično sam po tko zna koji put zbunjen.
Neka vam se ne kolebaju ruke, oči trepere
neka vam ne drhte srca
plamene vožnje u sumrak
više nema.
Svejedno je.
Dođite sa sjekirama.
I udrite, udrite jako kao da nešto spašavate ili nekog
nosite u slobodu.
Onu u kojoj ne tuče srce i oči se na zazivaju u tami sobe.
Dođite sa sjekirama.
Ljubavi nema, nema je.