Marija Dejanović
Cementna
Cementna
Moji prijatelji žive u prostorima između ormara i zida
koje je nemoguće dosegnuti,
koliko god istezala ruke, paučinasta šutnja
ulazi u moja usta; moji su prijatelji tamna
tišina kreča
Kažem joj: odaberi okvir za sliku
i promoli kroz njegovo
prazno tijelo
svoje tjeme,
mekano korijenje kose do koje sunce ne dopire,
posuto brašnom,
iskradi se iz njegove kuhinje ili skoči kroz prozor
sa desetog kata,
dočekat će te čestice mogućnosti
kao pepeljasto cvijeće kvartovskog parka
Tvoje oči: simboli za prepune, otežale grudi,
obješene od očevog pogleda,
konjskog mlijeka i poklona
koji su izostali s tvoje kože
umjesto muževih okrutnih usana
Njegove riječi skupljaju se u tvom pupku,
preko trbuha penju se do vrata,
Te su riječi čempresi s groblja
i odjednom, umjesto prašine,
ti si ono što visi s lustera
Moji su prijatelji moji jer nisu ničiji,
jedino sebe slušaju, sebe dodiruju
i samo sa sobom plaču,
moj prijatelj je noga stola
čija se špranja zabada u meso kažiprsta
pri selidbi
Moj prijatelj: mala plastična kugla
ispunjena smeđom tekućinom
Moj je prijatelj kovrčava dlaka
u odvodu njezinog grla
Kaže joj: skupa smo stvarali granice
da možemo zajedno brisati namještaj
Kaže mu: lako je raspasti se, teško je
vilicom nabosti grašak
Moji su prijatelji prve tuge
koje sam mogla istinski voljeti
Oni će prvi donijeti odluke
i jedini ih dosljedno provesti
Moji su prijatelji visoke zgrade
koje se rukama drže za temelje
Moji su prijatelji avion
s cementnim nogama