Ksenija Golubović-Braiek 
Translator

on Lyrikline: 1 poems translated

from: turkish to: serbian

Original

Translation

BÜYÜ BİTTİ

turkish | Tugrul Tanyol

büyü bitti, suyu dolaştıran kayık
ince kabuğuna çekildi gövdesinin
taş düşmeyi bıraktı, meyva ağacında soldu
kadın olamadan yaşlandı sevgilimiz

büyü bitti, işte deniz, daha on dördünde
ay bulutsuz bir gecede uykusuz bir adam gibi koşmada
yıldız üşümesi bu, ağacın yansıması,
kalbine düşen bir şey gibi, sanki gibi, belki

gibiydi ve bitti, uyuyan uyandı ve gördü
görünmeyen görünür oldu, ses yankısından korktu
gölge sahipsizdi, kartal avını buldu
hızını alamayan bir tilki yavrusunun saklandığı yerde

büyü bitti, yaşlı adam kendine seslenen sese döndü
orada genç olmanın umuduyla yeniden öldü
ışık bütün renklerine binlerce kez bölündü
binlerce kez haykırdığımız sözlerimizle dolup taşan mağara

kapandı ve dağ oldu. çıkmayan falların telvesiyle
sararan umuttu, uçuşup gitti
ve açılmayan yollar ansızın açıldı
ama ne kimse geri geldi, ne bir sessiz gemi

büyü bitti, yılan kendini soktu
kendine sokulan yavrusunun dişleriyle
akrep geceye döndü, alevden bir hale oldu
bir aziz oldu, bir şair, peygamber

sarığını çıkardı, hırkasını savurdu
önünde açılan yoldan Hıra’ya kadar
geçtiği çöldeki bitkiler
yeniden su buldu

büyü bitti, Tanrım, işte seni buldum
görünmeyen görünür oldu, ses yankısından korktu
kentin ve insanların arasında
serap gerçeğe dönüştü, var olan yoktu

büyü bitti, sen onu görmedin
zaten derin bir düş
düştü
düşecek

© Tugrul Tanyol
Audio production: EDISAM / T.Tanyol 2004

NESTALO JE MAGIJE

serbian

Nestalo je magije, čamac koji talasa vodu
povukao se u tanku ljušturu svoga trupa
kamen je prestao da pada, voće je uvelo na drvetu
moja draga ostarila je, a nije postala žena

Nestalo je magije, evo mora, još je jako mlado
mesec trči u noći bez oblaka kao pospan čovek
ovo je vreme zvezdano i sveže, a senke drveća
bilo je to kao nešto što padne na srce, nešto kao, nešto kao

možda, bilo je i završilo se, spavač se razbudio i video,
nevidljivo je postalo vidno, glas se uplašio svog odjeka,
senka je ostala bez vlasnika, orao je našao plen
na mestu gde se krije mala lisica koja posustaje

magije je nestalo, stari čovek se okrenu glasu koji ga doziva,
tamo je u nadi da će postati mlad, ponovo umro,
svetlost se po hiljadu puta rastvorila u svim svojim bojama,
pećina prepuna naših reči koje smo hiljadu puta uzviknuli

zatvorila se i planina je umrla. bila je to nada požutela
u talogu neispunjenih proročanstava, odletela je i otišla
a zatvoreni putevi su se iznenada otvorili
ali se niko nije vratio, ni bešumna lađa

magije je nestalo, zmija je ujela samu sebe,
škorpija se ujedom zuba svog čeda
pretvorila u noć, postala vatreni oreol,
postala svetac, pesnik, prorok

koji je skinuo čalmu, zbacio ogrtač,
a pustinjske biljke na putu do Hire*
koji se otvarao pred njim,
ponovo su našle vodu

magije je nestalo, Bože, eto našao sam tebe
nevidljivo je postalo vidno, glas se uplašio svog odjeka,
među gradovima i ljudima
priviđenje je postalo java, nestalo je onoga što je bilo

magije je nestalo, ti to nisi videla
a i tako se to dubok san
snevideo
snevideće se

Sa turskog prevela Ksenija Golubović-Braiek