ŠTA SAM RADILA

Svuda sa sobom
vodila sam
svoje privide.

Nosili su moje cipele.
Jeli iz moje zdele.
Spuštali svoja ljupka
klupka na moje krilo.

Oštrim zviždukom
očiju katkad me
izvodili u otvoren
kosmos. Van sveta.

Da umiremo
za sva ta kratka
svetla i brze muze.

Da ližemo pogledom
snežne vrhove. Kupe
svemirskih Urala.
Ćije barice na tlu  
planete ponekad
u sanjivo i vrelo podne
ispije golub.

Upisivala sam ih
u visoke škole.
U duboke strasti.
Učila ih jezicima
drugih bića. Ludilu.

Listala za njih
nerastumačljive
priručnike
nežnosti i bola.
 
Usavršavala ih
u načinima disanja.
Kaligrafiji. Blistanju
kože. Molitvama
svemu klonulom.

Da bljesnu.
Kao neisplakan bakar.
Kad stignu na samit
mrtvih ruža.

Iza okretnih vrata.
Gde iz punog sjaja
zauvek se otkotrlja
dugme carskih noći.

Da škripnu.
Kao fibula.
Kad sklopi se.

I nasleđem svog
ranjivog dara veže
dve usamljene
grudvice.
Puste zemlje.

© Tanja Kragujević
From: Plavi sneg.Pesme [Blue Snow. Poems]
Vršac: KOV, 2008

私がしていたこと


どこに行っても
連れていた
私の幻影たち

私の靴を履いていた。
私の皿から食べていた。
自分たちのすてきな
毛糸玉を私のひざに置いていた。

鋭い笛の音のする
目で、私をときどき
連れ出した。開かれた
宇宙へ。世界の外へ。

一緒に死ぬことができるように。
あのすべての短い
光と足早な夢想のために。

眼差しでなめることができるように。
雪の峰を。コーンを
ウラルの世界の。
その水たまりを
惑星の地面でときどき
けだるい暑い真昼に
鳩が飲む。

彼らを入学させた
高等学校に。
底知れない情熱に。
彼らに教えた 異なる生物の
言葉を。狂おしさを。

頁をめくってやった
解読できない
手引き書
優しさと痛みの。

改善してやった
息の仕方を。
書き方を。肌の
磨き方を。祈り方を
すべての虐げられた人への。

彼らが輝くように。
洗われたことのない銅のように。
彼らが着いたときに。
死んだバラの頂きに。

回転扉の後ろ。
溢れんばかりの輝きで
永遠に回っている
皇帝の夜のボタン。

彼らがきしむように。
ファスナーのように。
閉じたとき。

そして私は受け継いだ。
壊れやすい贈り物を。つなげられた
二つの孤独な
土くれ。
荒れ果てた地。

翻訳 : Ayako Oku