Romana Perečinec
croatian
Vragen aan Shiva
hoe zinvol het is een vat
vol zeewier en golfslag te vangen,
gesluierd met sterren in
agrarische vlakte te rollen.
Breng me een gehavende fontein,
een touw aan een handvol paarden,
de zon op een veld vol tegels
in goudkleurig zand gelegd. Welke
richting geeft de olie aan een vaas
eer een bloem haar kleur
verzint, een dam zijn vrijheid wint.
Al die oplichtende vrienden, schuilend
tussen zo veel netten. Tel ze en bereken.
Vraag of ze zelf haar naam mocht kiezen,
wat het dan was: een paar uitgesneden stenen,
een dak, geschaard tegen vergissingen,
als rijzende vlakte, geografisch naïef.
Misschien was het wel genoeg, Ahmadi,
de geschiedenis van je land te borduren
met edelmetalen, necrologieën
als schelpen naast elkaar te leggen,
er ledematen bij te verzinnen.
From: Liefde en aarde
Gent: poëziecentrum, 2013
Audio production: Haus für Poesie, 2019
Pitanja za Shivu
koliko ima smisla loviti
bačvu punu algi i udaranja valova,
pod velom zvijezda kotrljati na
poljoprivrednoj površini.
Donesi mi poharani vodoskok,
uzde na tucetu konja,
sunce na polju punom pločica
položenih u pijesak zlatne boje. Koji
smjer nafta daje vazi
da nastane, prije nego što cvijet izmisli
svoju boju, nasip stekne svoju slobodu.
Svi ti svijetleći prijatelji, skrivaju
se između tolikih mreža. Pobroji ih i izračunaj.
Pitaj je li smjela birati svoje ime,
i što je to bilo: par izrezanih kamenova,
krov, na okupu protiv zabuna,
poput izlazeće površine, geografski naivno.
Možda je ipak bilo dovoljno, Ahmadi,
povijest tvoje zemlje opšiti
plemenitim metalima, nekrolozima
poput školjki položiti jedne do drugih,
smisliti im udove.