DE MOEDER

Ik ben niet, ik ben niet dan in uw aarde.
Toen gij schreeuwde en uw vel beefde
Vatten mijn beenderen vuur.

(Mijn moeder, gevangen in haar vel,  
Verandert naar de maat der jaren.

Haar oog is licht, ontsnapt aan de drift
Der jaren door mij aan te zien en mij
Haar blijde zoon te noemen.

Zij was geen stenen bed, geen dierenkoorts,  
Haar gewrichten waren jonge katten,

Maar onvergeeflijk blijft mijn huid voor haar  
En onbeweeglijk zijn de krekels in mijn stem.

'Je bent mij ontgroeid,' zegt zij traag mijn
Vaders voeten wassend, en zij zwijgt
als een vrouw zonder mond.)

Toen uw vel schreeuwde vatten mijn beenderen vuur.
Gij legde mij neder, nooit kan ik dit beeld herdragen,
Ik was de genode maar de dodende gast.

En nu, later, mannelijk word ik u vreemd.  
Gij ziet mij naar u komen, gij denkt: 'Hij is  
De zomer, hij maakt mijn vlees en houdt
De honden in mij wakker.'

Terwijl gij elke dag te sterven staat, niet met mij
Samen, ben ik niet, ben ik niet dan in uw aarde.
In mij vergaat uw leven wentelend, gij keert  
Niet naar mij terug. van u herstel ik niet.

© De Bezige Bij & Hugo Claus
From: Gedichten 1948-1993
Amsterdam: De Bezige Bij, 1994
Audio production: Het Beschrijf, 2004

Mati

Nije me, nije me nego u tvom tlu.
Kad si vrištala i koža ti drhtala
Kosti se moje zapališe.

(Moja mati, što iz svoje kože ne može,
Menja se po taktu godina.

Oko joj je svetlo, uteklo strasti
godina tako što me je gledala i zvala
Svojim srećnim sinom.

Nije bila kamena postelja, zverinja groznica,
zglobovi joj behu mlade mačke,

Al' neoprostiva osta moja put za nju
i nepomični su mi zrikavci u glasu.

"Prerastao si me", kaže sporo
Perući mom ocu noge, i ćuti
Kao žena bez ustiju.)

Kad ti je koža vrištala, moje se kosti zapališe.
Ti me polegnu, nikad više da vratim tu sliku,
Bio sam zvani al' pogubni gost.

A sad, kasnije, muževan, postajem ti tuđ.
Vidiš gde ti stižem, misliš: "On je
Leto, on čini moje telo i pse
U meni drži budnim."

I dok svakim danom umireš pomalo, ne sa mnom
zajedno, mene nije, mene nije nego u tvom tlu.
U meni ti život kružno gasne, vratiti se
Nećeš meni, ja od tebe neću ozdraviti.

Prevela Jelica Novaković