Elvis has left the building

U Vegas sam krenula tražiti Elvisa
pustinja se prostirala neutješna i bijela
kožom joj je plovila siva cesta zmija
išarana komadima pokidanih automobilskih guma
i umorni kaktusi su me ispraćali umornim pogledima
dok sam hrlila prema tom gradu
tom blještećem vrtu betona, neona i sličnih neprikladnih stvari
Htjela sam ga pitati da li je ta pjesma bila za mene
da li sam sama večeras
da li mi nedostaje večeras
pjevao mi ju je Johnny
u Mostaru dok sam bila mlada
Još tada sam mu rekla da ću potražiti Elvisa u Vegasu
kad budem mnogo starija
U Bellagiju, u Cesar Palace
za volanom rozog Kadilaka u sporednoj ulici, off the Strip
među slot mašinama, stolovima za poker
koktel konobaricama s jakom šminkom
u kapelama za brzo vjenčanje
tamo ću ga naći
i neće biti u bijelom odijelu
optočenom dragim kamenjem
neće imati duge solufe niti pompadour frizuru
bit će star i umoran
a sasvim živ
i otpjevat će tu pjesmu
i plakat ćemo zajedno
dok se nad bijelom ispucalom zemljom
ne porodi bijelo jutarnje sunce

© Senka Marić
From: unveröffentlichtem Manuskript
Audio production: Haus für Poesie, 2021