Hadžem Hajdarević
Zašto nisam slikar
Zašto nisam slikar
Pismo T.
Nisam slikar samo zato
što su boje suviše rano uvrle
u me i što ništa nije bilo
toliko podatno svjetlosti
kao unutarnja strana probuđene kože.
Možeš slikati prstima, kao višnjinim
peteljkama u zraku, možeš mijesiti
rujansko lišće pa postati nestvaran
u lijućem akvarelu mediteranskih
godišnjih doba, i lahkovjerno zaglédati
zbunjena ljudska lica, možeš uhoditi
vlastitu ruku dok labuđim hodom
pliva kroz zrak… Ali sve potom
jednako trusi u neizbježni stih…
Nisam slikar jer imam međ prstima
nevidne koprene od pramajkina
ljepljiva daha… Sve postaje
suviše stvarno da bih išta mogao
izmišljati opet.
Stih je najbolji izgovor
za sve što je propušteno nekoć
i za sve ono što što nikad nije
ni moglo doći do nas.