Ivana Šojat
ZAPREGA
ZAPREGA
Smrt ravnicom putuje kao velikaš:
u četveropregu oznojenom, kočiji crnolakiranoj
širokim drumom, jasnim danom ili za mjeseca
u zamahu, polagano ali izvjesno, klepeće poput vretena
koje ispustila je ruka žene čiji pogled na mah
odlutao je u daljinu zvukom privučen kao glasom gospodara
u maglu, niz put kojim u smiraj dana
kad sunce zađe onkraj vrbika i topolika
ljudi iz polja vratit će se kao sjene na plećima iznurenih konja.
Smrt se zaustavi na dvorištu
rastjera matronu, kokoši i muhe
i sve se na tren ukoči od strahopoštovanja
pa nastavi dalje, život ide dalje
kao kolona hranom natovarenih mrava
na putu za podzemlje.
Smrt u ravnici je poput brazde vala
kojim rijeka tek nakratko razgrne svoje sukno
kako bi svjetlom zaslijepila
slabovidne ribe i počešljala trave.