Ivana Bodrožić (Ivana Bodrožić)
[Voljela bih biti otac mojoj kćeri]
[Voljela bih biti otac mojoj kćeri]
Voljela bih biti otac mojoj kćeri
s mekanim i mirisnim dlačicama na rukama
u koje zabija nos i opija se
tamnim, muškim, sigurnim
nositi broj 43, najmanje,
da mi se popne na prste
i bude najviša od svih
i ne klizi dolje
da se sakrije iza mojih leđa
da me zavodljivo gleda
da budem uporište kad više ničega nema,
zadnje, najzadnje
nepokorivo
da se znam smijati
praviti nered
igrati šah,
i koga je Perzej ljubio
nestati
očevi pouzdano znaju nestati
majke ostaju za mržnju
krivih usana
ukočenih ramena
općenito propadljivijeg tijela
s malo ili sasvim bez trikova
mrzeći svoje majke
koje nikada nisu znale
kako im biti očevi.