Dražen Katunarić
PSALAM O NEBROJENOM
PSALAM O NEBROJENOM
Na otoku vidjeh tristo koza
i trideset jaraca,
čudo od ovaca,
četiri tisuće pognutih
i na stotine živahnih ovnova.
Osamdeset magarica i deset tužnih magaraca
sedam stotina tridest pet konja,
dva u kasu, mazga njihovih
dvije stotine četrdeset i šest.
Stada i stada neizmjerna.
A nijednog pastira.
S magarcem se nađoh licem u lice,
bijasmo suočeni u tami staje.
Nakon viđenja, propjevah:
gledam ti otok, nepoznati Bože
i na koljenima klečim
pred djelom očiju
gledam ti zemlju crvenu
djelo tvojih ranjenih tabana
gledam ti stabla stamena
djelo tvojih šaka i nokata.
Ničega se ne moraš stidjeti.
Ni groblja, odrona, skeleta,
šišarki beskorisnih.
Ni smokve besplodne u kamenjaru.
Ni bogalja zakraljenih.
Ni kostiju što dršću rasute
ispod zemlje i pjevaju hvale Gospodu.
Ni magaraca što gledaju se oči u oči
nasamo s ljudima, nasamo s tobom.