Bojan Vasić (Бојан Васић)
POGLED SA AUTO-PUTA
POGLED SA AUTO-PUTA
Sa ove daljine se ne vidi
očaj, sva razdvojenost i
sudbine upisani u prostranstvo
između široke reke i linije
brda, ne vide ptice, način na
koji sused potkrada drugog, ne
vidi dužina dana, zagušljivost
noći, ne čuju žabe koje čuče
pod krevetima, sa auto-puta
se ne vide ljudi što sede u
kafani, niti ono što leži u
njima, dok grizu čaše i vuku
se poljskim putem razbijene
glave, po svima jednako pada
ova mršava mesečina, po
bulkama, čičku, benzinskim
pumpama, na sve ovo još
toplo bilje, puno plastičnih
boca, otrova, staklene vune,
u koje se, u ponoć, iz prikolice
neosvetljenog traktora, udarcem
noge izbaci naduta strvina.