Ivica Prtenjača
Ozbiljna stvar
Uzimam tu knjigu
okrećem je u rukama
iz nje zijeva kit.
Nasmijano lišće pada sa stabala
vjetar šumi po haubama auta
novine lete asfaltom
zaustavljaju se na mom licu.
Nema riječi koje spašavaju.
Nikad ih, ustvari nije niti bilo.
Da bar izgubim
nešto od ove večeri.
Da se bar toliko ne
prelijevam
po ovom suhom Marsu
da bar toliko ne čekam na neke ljude
na neke ljude sa Zemlje
taj njihov veseli užas
koji nalazim u knjigama.
Onda pružim ruke i zaklonim se nakratko
od te potrebe
uzimam tu knjigu u ruke
okrećem je
nekoliko sekundi
lebdim nad samim sobom
baš je taj svemir ozbiljna stvar
baš neobično
da se nema gdje umaknuti.
Baš ozbiljna stvar.