Bjanka Alajbegović
ljubavno
ljubavno
na ulicama između nas ostaje sve što zaboravljamo,
uništenja, istrebljenja, čedomorstva, ništa nas ne može
spasiti osim neobične riječi koju ćemo zajedno razumjeti,
nema zagrljaja koji bi nam istopio patnju cijelog svijeta,
ni milovanja lica što još jedino ima smisla dok još imamo
prste i osjećaj u njima, neutaženost jednaku i da smo
bliže i još dalje, jer ljubav je takva, velikodušna, i nakon
svega što smo, tako ljudski, učinili, još je prizivamo,
pa i ako je sve nestvarno, surovo prognano u varljivu sliku,
jednako nas boli, jer takva je, kao uznemirenost i stid u nama,
nedorečena i nelogična, razbokorena pred levijatanima,
sirenama, kerberima i ostalim prikazanjima, što ih je
izmaštala da ne bude shvaćena olako, da se zaštiti, da
zavede, pričala bih ti još dugo iz drugdine, o svemu, bez
smisla i dohodišta, umjesto topline, bliskosti tijela, jednako
beskorisno kao da tako tješim bezdomne, usamljene, bolesne,
umjesto bezuvjetnog dodira u koji stane čitav čovjek,
čitav kosmos i njegova ljubavlju neiskaziva tuga