Almin Kaplan
Kućni ljudi
Kućni ljudi
1.
Kad majke ne bude, ostat će centrirane saksije sa cvijećem, posložene pokućne papuče, kišobrani i otac kojeg neće imati ko
Ispraviti ako zaspe
Uhero.
2.
U ljetna predvečerja otac liježe u bolesničku postelju. Tada boluje od nježnosti: kroz otvoren prozor komšijine kuće sluša vijesti, gleda nebo kako se mrijesti, prstom škaklja krak na zvijezdi
I pazi da ga ko ne vidi.
3.
Pred ljetni pljusak otac najlonom pokriva osušen duhan. Majka ispredkuće unosi obuću i mete avliju. Oboje, svako malo, nakostriješe se na nebo.
4.
Na samrti, dedo se najviše bojao da mu u fajercaku ne ponestane kremena. Pod jastukom je držao samar s kuće, u gaćama, umjesto pelena, novine...
Nakon što je umro, u pretincu klavirske stolice koju je koristio kao stol, ostala je gomila upaljača. Otvaralo ju je nas troje, pažljivo, kao da je unutra zvečarka…
5.
U kuću ulazi s naramkom drva. U kanti pod olukom smrzla se voda – govori dok sjeda za fildžan kafe
Kao za volan.
6.
Otac je dozidao još jednu sobu na kuću. Nakon što ju je okrečio, sad u zidove umeće utičnice i šuti
Bjelini gura prst u oko.
7.
Tetka je bolesna i slabo jede. Naumpalo joj noćas da bi mogla teleće pače
Imamo li broj – pita otac – onoga
Što kolje?
Tetka bi pače – jedni drugima govorimo.
Pače, pače – u život se umiljavamo.