Raša Livada (Раша Ливада)
IZGNANICI
IZGNANICI
Zato što su tolike pesme ispevali
Otcepili ih sa njihove zemlje
Ko nokat-od-mesa
Pala je velika kiša
Dok su pekli čerpić i jariće
To nije bila velika kiša
To je bio veliki bol
Jedan vek istrgnuo je sablju
Iz ćelavih korica Azije
I poterao ih
Da po severu jedni-drugima
Kopaju rake i čokote
I rekoše ljuti i razljuđeni
Glad-nam-se-piše
I posuše-se-pepelom manastira
Po glavi
I uzeše nadu za proroka
Glas svoj za svetlo
I drum-pod-noge
Izgnanici Izgnanici
Ko će jesti vaša jela
Ko čitati vaše knjige
Ko prati vaše mrtvace
Preveslaše Dunav i nađoše braću
I sazidaše viosoke čardake
Da preko vode gledaju u svoju zemlju
Ko bolesnici što gledaju u bolesnike
Krišom
Preko nahtkasne
A noću im oči zažagre kao oluja
I počinju (Ono, čime Dunav
Blagosilja svakog ko ga pređe.)
Da se u detalj sećaju
I čega-nije-bilo
A ja kažem
Ti, koji pevaš, ako si od tog soja:
Pazi, da ne dopevaš.