Nikola Ćorac (Никола Ћорац)
ispitivanje istine
U šta da gledamo ako ne vidimo
godišnja doba se smjenjuju
kao dan i noć nebo je
ogledalo
pocijepano po sredini kao
nadgrobna ploča ovo su
stihovi za Tebe poput epitafa
pisanog rukom
ono što pamtimo leži u prašini
ispod nas.
Djeca su u parku
park je mjesto njihove igre rekli
su mi
nekad je tu bio logor
to je zaboravljeno mjesto
bronzana tabla čuva imena
zemlja krije miris
i miris raste sa travom
vidim, igralište istine dok
se
duše se mimoilaze sa mislima na
vjetru.