Miroslav Mićanović
GORE I DOLJE – U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
GORE I DOLJE – U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
Ona je ostala gore.
On se spustio dolje za stol s društvom.
Ona se samo javila na kratko
porukom da mu kaže da odlazi.
Ona nije znala gdje je on, ali
ni ona nije znala gdje je,
pored svega što želi i mora
i pokraj čega će proći.
On nije znao gdje jest,
ali ustao se kad ju je vidio
kako prilazi mjestu na kojem
će je pokupiti. Samo trenutak,
rekao je i prekinuo razgovor o
poeziji i tim važnim stvarima,
o ozbiljnoj ludosti smo pričali,
izustio je kad joj je prišao.
Oboje su bili dolje, što ne znači
da su tih nekoliko trenutaka prije
bili odvojeni ili da su mogli biti
bliži, bliži jedno drugom dok je
ona ostala naizgled nepomična.
Ona je ostala gore.
On se spustio dolje za stol s društvom.
Ona se javila samo na kratko da odlazi
i on je ispod oka motrio kad će se to
dogoditi. Ali ona nije htjela da on to
vidi. On više nije znao gdje je ona
i gdje on jest. Ona se pomakla za samo
deset metara. Razdaljina napravljena
zbog mnogo čega što se u poeziji da
iskoristiti. On nije znao gdje je kad
su je pokupili. Vidio je tri-četiri-pet
usporenih trenutaka prije vrh njezine
glave, koja nije bila njena jer je virila
iz auta i tražila je tako slična njoj.
Ona je ostala gore.
On se spustio dolje za stol s društvom.
Ona se samo javila na kratko
porukom da mu kaže da odlazi.
Ona nije znala gdje je on, ali
ni ona nije znala gdje je,
pored svega što želi i mora
i pokraj čega će proći.