Ivana Šojat
HLJEB
HLJEB
U hipu sve sam prebolio i čitav se poput
gipkoga tijela pelivana izvio u luk
koji kupolom je dotaknuo modrinu
točku u kojoj oblaci se rađaju kao tlapnje
i čuo sam je, doista čitav osjetio
nevidljivu ženu koja kao da je s nekog proplanka pjevala
zvonila bez stanki za zrak "Casta Divu"
kojom orio se prostor između čempresa
mir me preplavio, kao voda morska naša naga stopala
dok u suton sam s djecom, Zvonkom, Karlom i Majom
pozdravljao more u Biogradu prije povratka kući.
"Nije bilo uzalud", protutnjalo mi je kroz glavu nekako zborski
zatreperio sam i djeca su mi se sjatila pred očima
kao počasni špalir na ispraćaju uvažena gosta
a ja sam samo stajao i slušao, konačno vidio sve
konačno bio nepomućeno sretan kao naranča bačena niz bijeg
dok zvonki je glas čamotinju tjerao
onako kako vatrogasni šmrk vodom otire nečist s nogostupa
znao sam da daleko, da tu, onkraj mojega obzora
Bog za stolom sjedi i lomi kruh.