jebo vas cv

ja se zovem milena marković rođena sam u
zemunu jednog jutra u aprilu moja majka je
stigla da da doručak sestri i bratu ispala sam
uredno glavom i bila sam dobra beba
soba je bila mala i pregrađena ormarom na
muški i ženski deo sećam se kreveca sa
mrežom i njih velikih kako idu tamo
dok me neko ne uhvati i presvuče onda sam
suva i otac mi se smeje i kad smo išli na selo
pravio je tobogan kolima tako što se zaletao
na nizbrdicu i skoro da nisam više tako nešto
lepo doživela osim ono kratko kad se napijem
pre nego što sve počne da se vrti
išla sam sa bratom na duge šetnje pored reke
preko mosta pa u grad jednom sam stavila
kanu na kosu i pala je kiša i crvena voda je
krenula da curi niz moj vrat i taj me stariji
momak poljubio na stanici i smejao se
a mirisao je na duvan i dop i bila je stara peć u
vajatu gde sam ja sedela satima
i čeze su bile a onda bih legla na travu i
gledala bagrenje i nebo topole i nebo
šljivik je bio i kukuruz i jako hladna reka i
srebrne pastrmke i rodila sam dete rano
i dojila sam dete dve godine i on nije nikako
počinjao da priča i stalno je trčao i trčao
i živela sam sama u stanu koji je gledao na
krovove i kuvala sam i smejala se i trčala i
padala i preživela sam ja se zovem milena
marković i odrasla sam na novom beogradu
onda sam otišla na đeram pijacu pa sam se
opet vratila na novi beograd vrlo verovatno ću
tu i ostati do samog kraja
ne znam da vozim bicikl i ne znam da vozim
kola i jako teško računam i znam vrlo malo
stvari i znam da ću do kraja još manje da
naučim.

© Milena Marković
Aus: Pre nego što sve počne da se vrti
Beograd: LOM, 2011
Audioproduktion: Haus für Poesie, 2018

fuck you cv

ich heiße milena marković geboren wurde ich in zemun
eines morgens im april meine mutter kam noch gerade dazu
bruder und schwester das frühstück zu machen ich kam zur
weit normal mit köpf nach unten und war ein braves baby
das zimmer war klein und abgetrennt mit einem schrank in
einen männlichen und einen weiblichen teil ich erinnere
mich an das gitterbettchen und an die großen wie sie
dorthin gehen
bis mich jemand packt und umzieht danach bin ich trocken
und vater lacht mir zu und als wir aufs land fuhren machte
er mit dem auto eine rutschpartie so dass er den berg
abwärts flog und fast nie mehr habe ich so etwas schönes
erlebt außer für kurz wenn ich mich betrinke bevor sich
alles zu drehen anfängt
ich ging mit meinem bruder lange spazieren den fluss
entlang über die brücke und in die stadt einmal tat ich mir
henna aufs haar es regnete und rotes wasser lief mir den
hals herunter und dieser ältere junge küsste mich an der
haltestelle und lachte aber er roch nach tabak und dope und
dann war da ein alter ofen in der schlafkammer in der ich
stundenlang gesessen habe
und einen karren gab es dann legte ich mich ins gras
und schaute in akazien und den himmel pappeln und
den himmel pflaumenbäume waren da und mais und ein
eiskalter fluss und silbrige forellen und ich gebar das kind
früh und stillte das kind zwei jähre lang und er wollte
partout nicht sprechen und er rannte und rannte und
ich lebte allein in der wohnung die hinausging auf die
dächer und ich kochte und lachte und rannte und fiel hin
und habe überlebt ich heiße milena marković und bin
aufgewachsen in novi beograd dann ging ich rüber auf den
djeram-markt und bin wieder zurück nach novi beograd
sehr wahrscheinlich werd ich hier auch bleiben bis zum schluss
ich kann nicht fahrradfahren ich kann auch nicht
autofahren ich bin im kopfrechnen schwach und weiß sehr
wenig und weiß dass ich bis zum schluss noch weniger
dazulernen werde.

Aus dem Serbischen übersetzt von Peter Urban