MRTVI FANTJE

mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer v stepah hušknejo ptice in se razpolovi dan
kjer so kocke glav jadrnice za šepetanje in se vozovi desk odbijajo od skal
kjer so jutra bleščeča kot oči slovanov
kjer se na severu kloftajo bobri da odmeva kot vabilo k smrti
kjer kažejo otroci podplute oči in z besom skačejo po butarah
kjer z odtrganimi rokami plašijo sosedom bike
kjer čakajo mraz v vrsti
kjer smrdi kruh po kisu, ženske po zvereh
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer se čekani zabliskajo in zašumijo pravljice
kjer je največja umetnost pribiti sužnja v loku skoka
kjer koruzo zažigajo na ogromnih ploskvah da jo zavoha bog
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer so posebne cerkve ptic da se privajajo bremenu duše
kjer prebivalci pri vsakem obroku hrane tleskajo z naramnicami in pod mizo teptajo
                                                                                        svete tekste
kjer so konji črni od saj
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer so keglji orodje velikanov ki si trejo mastne dlani ob hlodih
kjer bi šalamuna pozdravili s krikom
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer so vsi vratarji rumenokožci da porabijo manj časa za zapiranje oči
kjer prodajalce mesa dotolčejo z loparji in jih ne pokopljejo
kjer teče donava v kino iz kina v morje
kjer je vojaška trobenta znak za pomlad
kjer delajo duše visoke loke in šepetajo v zboru zveri
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer je branje utrjeno z gramozom da se sliši če se udari obenj
kjer so drevesa na navoj, drevoredi na sklepe
kjer otrokom že prvi dan po rojstvu zarežejo kožo kot plutovcem
kjer točijo alkohol starkam
kjer si mladina grebe po ustih kot bager po dnu reke
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer so matere ponosne in rujejo iz sinov vlakna
kjer so lokomotive polite z losovo krvjo
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer luč zgnije in poči
kjer so ministri oblečeni v granit
kjer so čarovniki začarali da so živali padle v košare šakali stoje na očeh vider
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer s križi označujejo strani neba
kjer je žito hrapavo in lica zabuhla od požarov
kjer imajo črede usnjene oči
kjer so vsi slapi iz testa, vežejo jih s črnimi trakovi mladih bitij
kjer genijem razbijejo nartne kosti s kavlji za transportiranje lesa
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer je fotografiranje omejeno na rastline ki potem rasejo naprej in razženejo papir
kjer se na podstrešjih sušijo slive in kapljajo v stare pesmi
kjer matere vojakov pakete s hrano navijajo na kolo
kjer so čaplje stesane kot atletske postave argonavtov
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer pridejo mornarji na obisk
kjer v vilah razgečejo konji, dišijo popotniki
kjer so kahlice po kopalnicah prelepljene z risbami irisovih semen
kjer ljudožrce hranijo s skodlami
kjer so trte zavite v sive pajčolane da se naredi mrena na očeh ljubosumnih

© Tomaž Šalamun
Aus: Bela Itaka
Ljubljana : DZS, 1972
Audioproduktion: Študentska založba

MRTVI MOMCI

mrtvi momci! mrtvi momci!
gde u stepama prhnu ptice i raspoluti se dan
gde su kocke glava jedrilice za šaptanje i kola dasaka se odbijaju od stena
gde su jutra sjajna kao oči slovena
gde se na severu šamaraju dabrovi da odjekuje kao poziv na smrt
gde deca pokazuju zakrvavljene oči i s besom skaču po svežnjevima pruća
gde s otkinutim rukama plaše susedima bikove
gde čekaju hladnoću u redu
gde smrdi hleb na sirće, žene na zveri
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde očnjaci sevnu i bajke zašume
gde je najveća umetnost prikovati roba u luku skoka
gde pale kukuruz na ogromnim površinama da ga nanjuši bog
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde su posebne crkve ptica da se priviknu bremenu duše
gde stanovnici pri svakom obroku hrane puckaju naramnicama i pod stolom gaze svete tekstove
gde su konji crni od čađi
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde su svi vratari žutokošci da potroše manje vremena za zatvaranje očiju
gde prodavce mesa dotuku loparima i ne sahrane ih
gde teče dunav u bioskop iz bioskopa u more
gde je vojnička truba znak za proleće
gde duše prave visoke lukove i šapuću u horu zveri
mrtvi momci ! mrtvi momci!
gde je čitanje učvršćeno šljunkom da se čuje ako se udari u njega
gde su drveta na uvojke, drvoredi na zglobove
gde deci već prvi dan posle rođenja zaseku kožu kao plutnjacima
gde alkohol toče staricama
gde omladina kopa po ustima kao bager po dnu reke
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde su majke ponosne te vlakna čupaju iz sinova
gde su lokomotive polivene lososovom krvlju
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde svetlo istrune i pukne
gde su ministri obučeni u granit
gde su čarobnjaci začarali da su životinje u korpe upale šakali stoje na očima vidri
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde krstovima označavaju strane neba
gde je žito hrapavo i obrazi podbuli od požara
gde krda imaju kožne oči
gde su svi vodopadi od testa, vezuju ih crnim trakama mladih bića
gde genijima razbiju kosti stopala kukama za transportovanje drveta
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde je fotografisanje ograničeno na biljke koje zatim rastu dalje i raznesu hartiju
gde se na potkrovljima suše šljive i kaplju u stare pesme
gde majke vojnika pakete s hranom namotavaju na točak
gde su čaplje istesane kao atletske figure argonauta
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde dođu mornari u posetu
gde u vilama konji ržu, mirišu putnici
gde su noćne posudice po kupatilima izlepljene crtežima irisovog semenja                                
gde ljudoždere hrane šindrom
gde je loza zavijena u sive velove da se napravi mrena na očima ljubomornih
mrtvi momci! mrtvi momci!

©Tomaž Šalamun
Preveo sa slovenačkog Dejan Poznanović

Iz: Savremena slovenačka poezija

Beograd: Biblioteka”Naši vidici” 1974