Romana Perečinec
kroatisch
Traum des Mieters
Ich warte nicht
bis mir die Decke
auf den Kopf fällt
und Staub aufwirbelt
im möblierten Schlaf
der Jahre
Unverriegelt
bleiben alle Türen
auch die Fenster
öffne ich
dankbar den Dieben
die mich von den Dingen
befreien
Im leeren Raum
verschwimmt
der Boden unter den Füßen
ins Weite
Bevor die tapezierten Wände
stürmisch protestieren
gegen den Stillstand
fliegt das Dach
über dem Kopf
davon
Aus: Sturm vor der Stille
Berlin: Aufbau Verlag, 2006
Audioproduktion: Literaturwerkstatt Berlin 2008
dust bunnies
željeli smo razgovarati o životinjicama, htjeli smo se spustiti na koljena
za životinjice, one od prašine i pruga, u procjepima i prolazima,
one koje se smrzavaju u sivim krznima, naše životinje ni od čega, htjeli smo
sasvim blizu dahnuti na tvom i mom jeziku, reci mi dušo,
jesi li danas već usisavao, ne, svoje životinje nismo htjeli
preplašiti, male poput mrlja, jesu li to mrlje, nemaju li
kitnjaste repove, duge uši ili duge repove,
šaputave uši, nismo li htjeli manje pušiti, manje kašljati,
manje biti ili ili. jučer je kut sobe bio sam u svojoj
škripavoj samoći. danas je utočište, danas je nježnim hordama
pribježište, želimo dakle biti tiho, osluškivati na koljenima: naše
životinjice, kako zamjenjuju svoja vunena, mjesečevo siva imena.