Efe Duyan

türkisch

Marko Pogačar

kroatisch

Birbirimize

doğru ucundan çekildiğinde
          kolayca açılan gemici düğümleriyle aslında
sıçrayan mikroplarla belki

bazen akoru bozulmuş bir piyanoda
      allegro ma non troppo
bazen bir uçurumun kenarından
      dibine doğru son süratle

deterjan kokan renkli çamaşır ipleriyle
     bizim mahalleden fazla uzaklaşmadan
yer değiştiren kıtalar gibi
    her yıl ufak mesafeler katederek

siyah bir ilkokul önlüğünün yaka düğmesiyle
   bak ne kadar zamandır
derilerini değiştiren iki yılan gibi
   her mevsim yeniden

bir okyanusun dibindeki
   karanlıkta merakla
sabah kahvesi gibi
   biraz da alışkanlıktan

parmağına akmış japon
   yapıştırıcısıyla sımsıkı
yoksa bir pazar sabahı
    rahatlığıyla mı

köşedeki çingenenin sümbülleri sardığı
   alüminyum folyoyla özel günlerde
bir serum hortumuyla
   acil durumlar için

hidrojen ve oksijen atomlarının
   mütevazı hareketleriyle
yeni bulunmuş bir gezegende
   yaşam olma ihtimaline şaşarak

bir terazinin
   eşit kollarıyla
ama denge falan istemediğimizi
   umursamadan

asla evcilleşmeyen
   hayvanların boynuzlarıyla
susmak bilmeyen
   cırcır böceklerinin uykusunda

bir tilkinin
   aldığı sincap kokusuyla
ve bir sincabın
   duyduğu adımlarıyla tilkinin

her an bir bomba
   patlayabilir korkusunu
kahve için süt kalmayabilir
   endişesiyle karıştırarak

bir mezar taşıyla
   mezar taşını özenle yıkayan biri gibi
ne olursa olsun

kim bilir bir devrimi karşı devrime dönüşürken
   birlikte izlediğimiz için belki

inancımızı idareli kullanıp
   susuzluktan ölmemek için

bağlanmaktan
   korkarak

derimin derine
   sürtünürken çıkardığı sesle

sabrımızda biriken laktik asiti
   güneşte kurutup

kendi tuttuğumuz
   kukla ipleriyle

birbirimize
   senle ben

© Efe Duyan
Audioproduktion: Efe Duyan / EDISAM - Turkish Literature and Science Writers Union

Jedno Drugomu

s mornarskim čvorovima, zapravo
koji se s lakoćom otpetljavaju povuku li se s ispravne strane
s raspršenim bacilima, možda

katkad u raštimanom klaviru
allegro ma non troppo
katkad u punoj brzini
s ruba litice u sunovrat

s užadi za šareno rublje koje miriše po deterdžentu
ne odmičući previše od naše ulice
kao kontinenti koji se pomiču
pomalo svake godine

s dugmetom na kragni školske uniforme
gle koliko je vremena prošlo
kao dvije zmije koje presvlače kožu
svako godišnje doba iznova

sa znatiželjom u tami
na dnu oceana
kao jutarnja kava
pomalo iz rutine

sa superljepilom,
koje kapne na tvoj prst, kompaktno
ili s lakoćom
nedjeljnog jutra

za posebne dane s aluminijskom folijom
u koju je ciganka s ugla zamotala zumbule
s cjevčicom za infuziju
za hitna stanja

s diskretnim kretanjima
atoma vodika i kisika
na tek otkrivenom planetu
čudeći se mogućnosti postojanja života

s vagom jednakih krakova
koju ipak ne želimo uravnotežiti
nemarno
s rogovima životinje
koja se nikako ne može pripitomiti
u snu cvrčka
koji se nikako ne gasi


s mirisom vjeverice
koju nanjuši lisica
i s koracima lisice
koje osluhne vjeverica


miješajući strah od bombe
koja bi mogla eksplodirati svaki čas
sa zebnjom
da bi moglo nestati mlijeka za kavu

s nadgrobnim spomenikom
kao netko tko nadgrobni spomenik riba pažljivo
za svaki slučaj

tko zna, možda je zato što smo skupa gledali
kako se revolucija pretvara u kontrarevoluciju

štedjeli svoja uvjerenja
da ne pomremo od žeđi

u strahu
od vezanja

sa zvukom trljanja
moje kože o tvoju

mliječnu kiselinu koja se nakuplja u našem strpljenju
na suncu sušimo

i s lutkama od konca
koje držimo

jedno drugomu
ti i ja

Translation: Marko Pogacar