ZVUK

Jutros sam u snu uspjela zvučati
kao mehaničko biće. Ton mi je svijetlio
u tisuću maternica

koje su letjele iz mojih usta. Probudila sam se
i živim u zvučniku,
prozor mi vibrira kamionima

koji prolaze cestom. Tragovi su mi savijeni
kao sirene na glavnim trgovima.
Protegnula sam se i tražila ljude da posvjedoče:
tu sam sunce u obliku konja,
živim u vunenom jajetu.

Povoji su nepropusni svjedoci želje
da izletim u žilice
na listovima slobodnog bilja. Jutro je

želja da me nema
kao da se glazba nije dogodila.

© Marija Dejanović
Aus: Etika kruha i konja
Zagreb: SKUD IGK, 2018