Željko Mikloš 
Übersetzer:in

auf Lyrikline: 3 Gedichte übersetzt

aus: kroatisch nach: slowenisch

Original

Übersetzung

ti hodaš na glavi...

kroatisch | Olja Savičević Ivančević

ti hodaš na glavi. rekli su joj. izmišljaš. o čemu ti pričaš. jednoga dana ćeš poludjeti.
pođi tamo. popni se na vrh uzbrdice. skotrljaj nam dvije tri dinje. skotrljaj nam dvije tri svinjske glave. unučiće pelinkovca. a onda svoj smijeh.
njena gola leđa lelujaju uzvodno u omari srpnja.
tamni dečko s očima koje skakuću s očima koje žmirkaju s takvim nemirnim očima reže joj bijeli kruh na pola. siječe joj kvarat bijelog trbuha.
ja sam iz drugog grada kaže njemu. iz sasvim drugog grada. ja sam ona koja te čeka kad staviš lokot na vrata dućana. ona koja te čeka pokraj govornice u toj pjesmi koju ćeš napisati.
ti si dijete. veli mladić s očima koje skakuću. ti ništa ne znaš o ovakvom muškarcu koji stavlja lokot na vrata radnje, a onda okupan mirisima u svirepost večeri silazi ližući bolne usne žena. ja sam neznani junak dana.
znam, nasmijala se kao da zna. i istresla na pult nekoliko dragocjenosti.

© Olja Savičević Ivančević

ti hodiš na glavi...

slowenisch

ti hodiš na glavi. so ji rekli. izmišljuješ si. o čem govoriš. nekega dne boš znorela. pojdi tja. vzpni se na vrh pobočja. skotali nam dve tri dinje. skotali nam dve tri svinjske glave. vnuke pelinkovca. nato pa svoj smeh.
njen goli hrbet se ziblje vkreber v sopari julija.
temen fant z očmi ki skakljajo z očmi ki mežikajo s takšnimi nemirnimi očmi ji reže bel kruh na pol. reže ji četrtino belega trebuha.
jaz sem iz drugega mesta mu reče. iz povsem drugega mesta. jaz sem tista ki te čaka ko daš žabico na vrata trgovine. tista ki te čaka poleg govorilnice v tej pesmi ki jo boš napisal.
ti si otrok. pravi mladenič z očmi ki skakljajo. ti ničesar ne veš o takšnem moškem ki daje žabico na vrata trgovine, nato pa se okopan v vonjavah v krvoločnost večera spusti lizajoč razbolene ustnice žena. jaz sem neznani junak dneva.
vem, se je nasmejala kot da ve. in stresla na pult nekaj dragocenosti.

Prevajanje: Željko Mikloš

na pultu između tetrapaka mlijeka...

kroatisch | Olja Savičević Ivančević

na pultu između tetrapaka mlijeka i grozdova banana, on zapisuje riječi po rubu masnog papira. ljeto je i muhe su zapljuvale strop. ljeto je i ulazi kvartovska gospođa. petnaest deka pureće salame.
u malom dućanu na vrhu uzbrdice stenju propeleri plavog ventilatora i pred kućom su dječji koraci zapečeni na asfaltu. on reže salamu, pod pult se ruše riječi. lude riječi. rasprskavajuće petarde sjaja. rečenice kojima je na pultu rastvorio bedra i baš se spremao svakoj izvaditi košticu.
roj pijanih muha tare s čela. gospođa ga gleda podozrivo. tako mlad i nervozan čovjek. gospođa prebire nanizane kugle svoje ogrlice, uzima zamotuljak u masnom papiru i odlazi bez kruha. tako nervozan. bože.
dolje, već su mu niz nogavice iscurile riječi. već su se istopile. nestale među prljavim fugama pločica. ispod gajbi u kojima zriju dlakave breskve. u kojim se vrpolji crv.

© Olja Savičević Ivančević

na pultu med tetrapakom mleka...

slowenisch

na pultu med tetrapakom mleka in šopi banan on zapisuje besede po robu mastnega papirja. poletje je in muhe so popljuvale strop. poletje je in četrtna gospa vstopa. petnajst dek puranje salame.
v majhni trgovini na vrhu pobočja stokajo propelerji modrega ventilatorja in pred hišo so otroški koraki zapečeni na asfaltu. on reže salamo, pod pult se rušijo besede. nore besede. razpršene petarde sijaja. povedi ki jim je na pultu razširil bedra in se ravno pripravljal vsaki iztakniti koščico.
roj pijanih muh otira s čela. gospa ga gledala sumljivo. tako mlad in nervozen človek. gospa prebira nanizane krogle ogrlice, jemlje zavojček v mastnem papirju in odhaja brez kruha. tako nervozen. moj bog.
spodaj, že so mu po nogavicah stekle besede. že so se stopile. izginile med umazanimi fugami ploščic. pod gajbami, v katerih zorijo kosmate breskve. v katerih gomazi črv.

Prevajanje: Željko Mikloš

Dvorište moje majke

kroatisch | Krešimir Bagić

U dvorište moje majke
često stižu loše vijesti.
Dok šuti, one rastu,
poput vinove loze
zastiru nebo i misao.
Dok govori, one rastu,
prepleću se i uvećavaju
u vrtoglavoj igri pogleda i riječi.
Donose ih zvani i nezvani
- susjede i stranci,
električari i novinari.
Moja ih majka pamti,
oklop straha i samoće
postaje sve čvršći i čvršći,
dvorište se zaobljuje u točku
koju hrane tužni očenaši.

U dvorište moje majke
često stižu loše vijesti.
Teške bolesti presreću pogibije,
kradljivci i lašci vladaju svijetom,
nikome se ne može vjerovati.
Činjenice su uvijek na njezinoj strani
- imena, brojke i mjesta
kao nijemi svjedoci tragedije
lebde na crnoj zavjesi priče.
Moja ih majka izgovara
polako, u po glasa;
nečujni lepet krila zauzme dvorište,
naseli se u korak, prodre u tijelo
ili se jednostavno raspe na rubu daha.

Gdjekad i koja dobra vijest
zaluta u dvorište moje majke.
Dok joj prilazi, majka širi ruke,
razmiče vinovu lozu,
sunce sjenči nebo i misao.
Kada je zagrli, na usnama osmijeh,
u pogledu tjeskoba;
riječi kao ptice oklijevaju
između pjesme i metka.
Moja majka bolje od ikoga zna
da najstrašnije priče niču
među poljskim cvijećem,
u slijepoj radosti koja ne misli na sutra.

aus: U polutami predgrađa
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Dvorišče moje matere

slowenisch

V dvorišče moje matere
pogosto prispevajo slabe novice.
Ko molči, one rastejo,
kot vinska trta
zastirajo nebo in misel.
Ko govori, one rastejo,
se prepletajo in povečujejo
v vrtoglavi igri pogledov in besed.
Prinašajo jih povabljeni in nepovabljeni
- sosede in tujci,
električarji in novinarji.
Moja mati jih pomni,
oklep strahu in samote
postaje vse trdnejši in trdnejši,
dvorišče se zaoblja v točko,
ki jo hranijo žalostni očenaši.

V dvorišče moje matere
pogosto prispevajo slabe novice.
Težke bolezni prestrezajo pogube,
kradljivci in lažnivci vladajo svetu,
nikomur se ne more verjeti.
Dejstva so vedno na njeni strani
- imena, številke in mesta
kot neme priče tragedije
lebdijo na črni zavesi zgodbe.
Moja mati jih izgovarja
počasi, polglasno;
neslišno plahutanje kril zavzame dvorišče,
se nastani v korak, prodre v telo
ali pa se enostavno razpne na robu diha.

Semintja tudi kakšna dobra novica
zaide v dvorišče moje matere.
Ko ji prihaja nasproti, mati širi roke,
razmika vinsko trto,
sonce senči nebo in misel.
Ko jo objame, na ustnicah nasmeh,
v pogledu tesnoba;
besede kot ptice oklevajo
med pesmijo in nabojem.
Moja mati bolje kot kdorkoli ve,
da najbolj strašne zgodbe vznikajo
med poljskim cvetjem,
v slepi radosti, ki ne misli na jutri.

prevedel Željko Mikloš