Patricia Fridrich 
Übersetzer:in

auf Lyrikline: 5 Gedichte übersetzt

aus: kroatisch nach: deutsch

Original

Übersetzung

SOBA SVJETSKE PUTNICE

kroatisch | Dorta Jagić

kad se vratim kući s isprljanim koferima
što da radim?
dugo stojim i pitam se na pragu
zašto svi putevi ne vode ni u rim ni u moskvu
već u ovu sobu?

u ovu suhu očevu kocku
u tvrdu kutijicu stalnih dimenzija,
smiješno nakaznu u svom stajanju
kao sobni bicikl

ja, velika i zlatna
s tekućim putovnicama u kosi
studentica svjetskih aerodroma
svezana uvijek iznova
s četiri sigurnosna pojasa
njenih praznih zidova

još jednom nakon mora
sjesti s poderanom kartom u ovu sobu
otprilike je
kao da se objesim naglavce
obješena o tanku kuku na zidu,
o splet okolnosti,
o slučaj
o zamah leptirovih krila u pekingu
obješena o nečiju želju
da ovdje čekam velike dane
krstitke, svadbe i mature
kao obiteljska
šunka

© Dorta Jagić
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

DAS ZIMMER DER WELTREISENDEN

deutsch

Was soll ich tun
Wenn ich mit meinen abgenutzten Koffern nach Hause komme?
Lange stehe ich an der Schwelle und frage mich
Warum alle Wege weder nach Rom noch nach Moskau führen
Sondern ausgerechnet in dieses Zimmer?

In diesen trockenen väterlichen Würfel
In diese harte Schachtel mit stetigen Dimensionen
Merkwürdig fehl am Platz
Stehe ich da

Ich, groß und golden
Studentin der Weltflughäfen
Mit flüssigen Pässen im Haar
Immer von Neuem befestigt
An die vier Sicherheitsgurte
Dieser leeren Wände

Noch einmal vom Meer kommend
Mit der zerrissenen Landkarte
Hier im Zimmer zu sitzen
Ist ungefähr so wie kopfüber
An einem dünnen Haken an der Decke zu hängen,
Widrige Umstände
Zufall
Flatternde Schmetterlingsflügel in Peking
Aufgehängt an irgendjemandes Wunsch
Hier auf die großen Tage zu warten
Auf Taufen, Schulabschlüsse und Hochzeiten,
Genau wie der luftgetrocknete
Familienschinken

Übersetzung von Patricia Fridrich

MRAČNA SOBA SESTRE AGATE

kroatisch | Dorta Jagić

umjesto da se noću molim nebesima i
letim nad krovovima
kao perce anđela rafaela
muha i ja zapele pod nogom kreveta
čudimo se u gluhom mraku
koliko mrzim ovu nepokretnu sobu.
ona je zaostatak od mog starog vanjskog
tijela i ne znam što ću
s tim okoštalim invalidom.
prevelika je i premala kao
odrasla beba koja malo plače malo gleda
kako je hladno mjerkam
iz njezine tame odozdo
kao iz želuca mrtve jonine ribe.
nazvala bih nekog na telefon
soba mi prerezuje žice
zapovijeda mi da šutim
i legnem na goli pod, sama
na njezine krute kosti koje bole
glupo kao papa pio
zapravo, što hoće
od mene njezina nepokretnost?
zašto te zazidane cigle više
ne polude i poteku van, među ljude?
ako toliko voli stari ptolomejev sustav
zašto u njezinom svemiru
stvari ne rotiraju pijano oko mene centra,
svijetle i trepću
(i žarulje i knjige)
kao anđeli planeti

© Dorta Jagić
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

DAS DUNKLE ZIMMER DER SCHWESTER AGATHE

deutsch

Statt vor dem Schlafengehen zu Gott im Himmel zu beten
Und über den Dächern zu fliegen
Als sei ich eine Feder von Engel Raphaels Flügeln
Kauere ich unter dem Bett zusammen mit einer Fliege
Und gemeinsam wundern wir uns in der dunklen Stille
Wie sehr ich dieses unbewegliche Zimmer hasse.
Ein Überrest meines alten äußeren Körpers
Und ich weiß nicht was
mit diesem knöchernen Krüppel anzufangen.
Es ist zu groß und zu klein
Wie ein erwachsenes Kind
Das mal weint und mal schaut
Kühlen Blickes mustere ich es
Von unten aus seiner Dunkelheit
Wie Jonas aus dem toten Fischmagen heraus.
Ich möchte jemanden anrufen
Aber das Zimmer schneidet mir die Telefonschnur durch
Befiehlt mir zu schweigen
Und ich lege mich auf seinen nackten Boden, alleine
auf die alten gebrechlichen Knochen
Dumm wie Papst Pius
Doch, was will
Seine Ungelenkigkeit eigentlich von mir?
Warum spinnen diese gemauerten Ziegel
nicht mehr und strömen hinaus, unter die Leute?
Wenn es so sehr das alte ptolomäische System liebt
Warum rotieren dann in seinem Universum
Die Dinge nicht trunken um mein Zentrum herum,
scheinen und wackeln
(wie Glühbirnen und Bücher)
Wie Engelsplaneten

Űbersetzung von Patricia Fridrich

DJETINJASTE SOBE

kroatisch | Dorta Jagić

neke stare sobe iz djetinjstva
s vremenom postanu sve ovisnije
o prašini i pažnji,
musavo infantilne, inatljive.
djevojčice-starice.
naprimjer, ako je ovo zbilja moja soba
zašto ne sjaji kao pronto
sama od sebe kao prije
zašto pušta toliko kilograma prašine
dnevno na sve te vrijedne stvari?
kao da potajno ušmrkava
tu sivu vampirsku perut
ili je ubrizgava ravno u vaze, tepihe, mene
ne bi li na nešto mučno zaboravila.
ne. ipak ta djevojčica-starica
fini mljeveni ostatak stvari
taloži za svoj umirovljnički «5 o'clock» kakao
koji će sjetno pijuckati
s drugim napuštenim sobama iz kvarta
kad je ostavim zbog nekog
zrelijeg
drugog

© Dorta Jagić
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

KINDERZIMMER

deutsch

Manche alten Kinderzimmer
Werden mit der Zeit immer abhängiger
Vom Staub und von der Fürsorge.
Besudelt infantile, trotzige
Greisinnen-Mädchen.
Wenn dies wirklich mein Zimmer ist
Warum erstrahlt es nicht in vollem Glanz
Ganz von selbst, so wie früher
Warum schüttet es täglich so viele Kilos Staub
auf all diese wertvollen Sachen?
Als würde es heimlich
Diese grauen Vampirschuppen einsaugen
Oder sie direkt einspritzen in Vasen, in Teppiche und in mich.
Nichts soll übersehen werden
Nein, dieses Greisinnenmädchen
Bewahrt einen feinen gemahlenen Rest der Sachen
Für seinen „5 o’clock“ Ruhestandskakao,
Den es zusammen mit anderen verlassenen Zimmern der Gegend
Trübselig schlürfen wird,
wenn ich es wegen eines anderen
Reiferen
Verlasse.

Übersetzung von Patricia Fridrich

JESENJA STABLA U SOBAMA

kroatisch | Dorta Jagić

noću na gornjem gradu
u vlažnim spavaćim sobama
iz raspuklog parketa rastu kao baobab
golema porodična stabla
s njihovih teških grana viore
crni pramenovi odrezane kose i
suhi listovi obiteljskog prava
nema nikog budnog
svi negdje pod korjenjem spavaju
dok se u deblima tih divova
kuha nova gradska jesen
i sve bi bilo suho da
iz krošanja po cijelu godinu
ne cure kiše kao stari šampanjac
po prašnim tapetama, stvarima,
kiše udaraju kapima u
velika zamusana zrcala
na zidu se nakrivljuju okviri s fotografijama
padaju, zabijaju se poput noževa
u tlo i oslobađaju ispijena lica van
s propuhom niz strme ulice
u sjenci na hrpicama lišća trunu
ostavljene
kante i lopatice
čokolada

© Dorta Jagić
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

HERBSTBAUZIMMER

deutsch

Nachts in feuchten Schlafzimmern der Oberstadt
wachsen aus aufgeplatzten Parkettböden
riesige Stammbäume wie Baobabs
aus ihren schweren Ästen ragen
schwarze Strähnen abgeschnittenen Haars
und trockene Blätter familiären Rechts
niemand ist wach
alle schlafen irgendwo unter den Wurzeln
während sich in den Kronen dieser Riesen
ein neuer städtischer Herbst zusammenbraut
alles wäre trocken würde nicht
das ganze Jahr lang aus den Baumwipfeln
der Regen wie alter Champagner hinab fließen
und sich über die staubigen Tapeten und alle Dinge gießen
die Tropfen prasseln auf große schmutzige Spiegel
an der Wand verformen sich Bilderrahmen
sie fallen, stecken wie Messerspitzen
im Boden fest und befreien die abgemagerten Gesichter
die mit einem Luftzug die Straße hinab geblasen werden
im Schatten der Blätterhaufen verwelken
vergessene
Schaufel und Eimer
Schokolade

Űbersetzung von Patricia Fridrich

HOTELSKE SOBE

kroatisch | Dorta Jagić

ponekad
u nekim nepočišćenim sobama
starog hotela Babilon
nema više ni plastičnih natikača ni jeftinih slika,
naprosto su ishlapile od nedodirivanja,
a noćne su lampe propale bez zvuka kroz tepih u mrak
i eto nigdje nikakav skoreni
ljudski trag na bilo čemu, zavjesama
samo mrtve muhe
i ustajala svjetlost na stropu
skupa zuje niski poluton.
dva debela konopca leže na podu
kao pozaspale, trudne zmije
i ne javljaju se
nikome na telefon.
nasred sobe sjedi sam
tzv. jaki čovjek s golemim bicepsima.
slaže pasijans, puši mljevenu
ptičju kugu sa aromom višnje.
tvrdi da ima sve blago ovog svijeta
ali nigdje ne stoji da je on bog
ni u osobnoj,
ni u vozačkoj ni u arhivi.
po cijele dane ništa ne radi
samo gricka slova iz vrećice s
instant juhom, umjesto televizora
el ninjŏ mu na prozor nanosi
uvijek nove kamikaze
diše na jednjak, psuje na jetru
iskašljava u strahu
male čavle i spajalice
briše prašinu, stvara prašinu
pjeva malu tužaljku
kada će ući Sobar
kada će me istući Dobar
oplijeniti i
zavezati za stolac

© Dorta Jagić
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

HOTELZIMMER

deutsch

Manchmal
in einigen unaufgeräumten Zimmern
des alten Hotels Babylon
gibt es keine Hausschuhe aus Plastik und keine billige Bilder mehr,
verdampft sind sie vom Nichtberühren, und auch die Nachttischlampen
sind lautlos durch den Teppich in die Nacht versunken,
nirgendwo eine Menschenseele zu spüren,
nur tote Fliegen an den Gardinen,
ein fahles Licht an der Decke summt einen tiefen Halbton,
zwei dicke Stricke liegen auf dem Boden
wie eingeschlafene schwangere Schlangen,
sie melden sich nicht am Telefon.
Inmitten des Zimmers sitzt ein
sog. kräftiger Mann mit großem Bizeps,
er legt eine Patience, raucht gemahlenen
Vogeldreck mit Kirschgeschmack,
behauptet alle Reichtümer der Welt zu besitzen,
dabei steht doch nirgendwo, dass er Gott ist,
weder im Archiv noch im Perso noch im Führerschein.
Ganze Tage verbringt er damit nichts zu tun,
außer  Buchstaben aus Tütensuppen zu essen,
El Niño bringt ihm anstelle eines Fernsehers
stets neue Kamikaze ans Fenster,
er atmet durch die Speiseröhre, flucht auf die Leber,
spuckt aus Angst
kleine Nägel und Büroklammern
wischt Staub, produziert Staub
singt ein kleines Klagelied
wenn der gute Zimmermann kommt
wenn der böse Prügelmann kommt
wird er mich ausrauben
und an den Stuhl festbinden.

Űbersetzung von Patricia Fridrich