Nina Živančević (Нина Живанчевић)
SMRT FILOZOFA
SMRT FILOZOFA
Nikada nisam o tebi razmišljala sve dok nisi otišao
Sto je počišćen čaša prazna a tanjir
Pun grešaka samo si skliznuo kroz vrata
su bila zatvorena neko je na njih kucao
udjite rekoh
vetar ih je širom otvorio
a na njima starica izbrazdanog lica
pljuvala je krv donekle usamljena odevena
majci nalik ličila je na mene
osmehnula mi se i uputila mi
bezubu kletvu: Ja sam tvoja smrt, reče ona,
znaš šta, uzdahnula sam, nisam još spremna
nije mi još trenutak, treba da pročitam sve Stoike
da postignem Budino prosvetljenje…
spremi se brzo, prosiktala je, a ja sam je odgurnula, zalupila vrata
i pala na pod, zatim se probudila prekrivena užasnim znojem
upalila radio i slušala Baha
živela sa ljudima koji mrze poeziju
otkrića bejahu u modi glupost u trudnoći
I tu ti prsti Glena Gulda…
Jednom prilikom, reče on, susreo sam Boga
Kontrapunkt je najveća stvar, u muzici a i životu,
Pričao je on i zviždukao Bahove vesele varijacije
Peglao bore kristalnoj jasnoći zalivao leje domaćem životu
Hranio kućne miševe uzvitlanim očekivanjima
Koja nisu bila ni velika ni čvrsta niti pak hladna
Ona bejahu samo tihi odjeci glasnog
Stakata njene ludosti nesnosnog arpedja njegove veselosti
Tog gadnog kontrapunkta njegovog vašljivog obećanja…