Jovanka Uljarević
Mirno kao na pogrebu
Mirno kao na pogrebu
strugali smo ježeve za zimnicu
satima
da nas je iko upitao
onda
kako smo život proveli
zagrmjeli bi
- strugajući ježeve
manje bi upućivali ka izmišljenim skrovištima
nadajući se idućem ljetu
i njihovom nagonu za preživljavanjem
zaranjali smo dublje od svjetlosti
u neosjetljivost za nadzemno
koja oduvijek ispod nas kipi
dosta puta jedva smo uspjeli
vazduh ugurati u pluća
toliko ga je nestalo
da smo povjerovali da kraj već je stigao
i bilo nam je mrsko što on nije bjelina
nepregledna omama
ujutro sam te pronašla
na terasi kako se njišeš
rekao si mi da ja više ne spavam
nego ronim
varam te s ježevima
imam oči pune valova
koji noću zapjene sobom
po tvojoj koži
odomaćivale su se bodlje
pričekali smo da okrene na buru
i vratim te u more