Ivan Herceg
LIMB
LIMB
Oko nogu ti lete ptice i ti ih brojiš
za vječnost, a ja ne znam jesi li gore
ili dolje i zoveš li me, zavodiš opet
grudnjakom od bodljikave žice.
Nema sumnje, bez ičega svetog u blizini
tvoj hod je savršen jer ne dolaziš nikamo.
Moj su novi vid kugle zagonetki,
u njima roje se urušeni dani,
crni psi, svijećnjaci i psalmi.
Bez prestanka ponavljam:
“Drugo ime mi je Limb,
drugo ime mi je Limb...”
Oko glave ti lete riječi, pjesme
i ja ih čitam u jednoličnom tonu,
s povezom na očima od bodljikave žice:
“Ljubičasto je vražja boja
i Bog je olovo i med,
a ja tvoja luda imenjakinja.
Ostaješ moj ranjivi jazz.
Na drugoj strani nevremena”.