Branko Maleš
kristal
kristal
brda su čeličnih češljeva
čije su tunike klinasti jezici
kovino – krpo polupana
ko razvalina glina se razlila
pukotine žderu svijeću
u tamnom ledu jednjaka
naslagane su pčele
fotonsko je saće – kožnata riječ
gdje se sabire mrak
na čađavoj livadi
seljaci od toga češljaju mačeve
koji se slušaju kao biljna štiva
u jutarnjoj sapunici
leti lice
ko u bijeloj jedrilici sve se događa
i usta pjena – ko čipka kovrča
ko mraz šišti uže štuke
nokat srebra puca po kat
ćuk i ćup puše se uz potok
potok – kolac zime
trgovci čije kose oči
glasno govore o nategnutoj koži
u bisagama nose mladu algebru
i uši saga
o, blistav li si silos
ko losos
kolos slova!
ko uljez – prospe se ulje po porculanu