Radmila Lazić (Радмила Лазић)
JUTARNJI BLUZ (odlomak iz pesme)
JUTARNJI BLUZ (odlomak iz pesme)
[...]
Dojadilo mi je da furam sreću,
Da glumatam zadovoljstvo;
Kao da mi je sve potaman,
Kao da mi je baš sad krenulo,
Da sam upravo odigrala životnu rolu
I izvukla na lutriji glavnu premiju.
Žudim za nečim čemu ne znam ime.
Za nečim što bi mi izmenilo život
Okrenulo ga tumbe, naglavačke.
Iskliznulo me iz šina,
Kojima se vozim po tačnom redu vožnje.
Došlo mi je da pokupim svoje prnje
I da nekuda zbrišem.
Tamo gde niko ne bi znao za mene.
I gde bih zaboravila na samu sebe,
Kao na ljubavnika sa izbledelim licem.
Da činim samo ono što mi je volja,
Što mi se prohte.
Da za to ne tražim razloge,
Ne tražim pokriće.
Da jezdim drumovima brzim kolima
Ne misleći ni na šta i ni na koga,
Dok unaokolo vrućina se tetura,
I klimakterično sunce me prati kao pas lutalica.