Senka Marić (Senka Marić)
Januar, Beč
Januar, Beč
Grad je slika u prozoru
sivi nepoznat i neutješen
čekam trenutak – ljudi na ulici počinju da viču
čupaju kose
apokalipsa se nesumnjivo bliži
vrijeme je da temeljito promijenim sve
što čini me slabom
iz ormara izvučem prašnjavo odijelo superheroja
u djetinjstvu mi je savršeno pristajalo
po koži bijelom tintom crtam simbole
podsjetnike na sve što mogla sam biti
žena na spajanju ulica je zastala
i jasno je da neće nikad nastaviti dalje
nemam mnogo vremena
treba osmisliti novu sebe
ojačati pod bjelinom što pritišće
dva dječaka su spustila tijela na pločnik
počela da plaču
prepuštam se metamorfozama
sve sam savršenija verzija sebe
niti jednom više neću umrijeti
srce je izrezano na stolu
gnjila jabuka, neću je pojesti
dok počinje prvi januarski snijeg
i Beč je konačno lijep grad
