Delimir Rešicki
Dobova
Dobova
Stotinama sam puta
prošao kroz Dobovu.
To prvo mjesto kada vlakom
prelazite hrvatsko-slovensku granicu.
Taj prvi znak da nekamo
stvarno odlazite i prvi krajputaš
koji vam u povratku
kaže kako ste, zapravo, nekamo stigli.
Čistilište, ako stvarno postoji
vjerojatno sliči na Dobovu.
Djevojčica s kanticom za mlijeko.
Stogovi sijena na uredno pokošenim pašnjacima
koji mirno čekaju suton.
Nešto nestvarno se na čas ukaže
tamo vani, izvan kupea
punoga nikotinskoga ljepila.
Carinik koji će izuven i izvaljen
na položenim sjedalima
zakratko zadrijemati do Zagreba.
Ulica u kojoj je
u Ljubljani otvoreno prvo porno-kino u
bivšoj državi u koje sam odveo dva Goranca
da nakon šest mjeseci
sivo-maslinastoga vojnoga roka
vide dvostruku penetraciju
američke porno-dive iz osamdesetih
Kelly Nichols u filmu Cimerke.
Seoska groblja na pitomim padinama
na koja pada večernja, zimska sumaglica.
Jednom ću sići s vlaka
i zaspati na klupi te male
željezničke postaje u Dobovi.
Ako se ikada probudim možda me vidiš
kako ti s perona mašem
objema rukama.