Bashar Ibrahim Al Hadla 
Translator

on Lyrikline: 4 poems translated

from: الصربية to: العربية

Original

Translation

Micro & soft forecast

الصربية | Ana Ristović

Sedećemo u istoj spavaćoj sobi,
ćuteći, svako za svojim stolom,
i slati jedno drugom najpre opširna
a onda vrlo štura pisma
preko interneta.

Na kraju ni to, već samo potpise
uz pitanje
Jesi li za kafu, čaj, poljubac
ili ni za šta.

Ekrani će goreti i zujati
od viška pamćenja onoga
što smo ostavili u hodniku
glasne ranobračne istorije.

Utiskujući se celim telom
u belinu stakla kao nekada u sneg
pravićemo pale anđele
težine milion gigabajta
od kojih se ruši i najčvršći sistem.

Ono što će preživeti biće plavo
kao oko giljotine.
*

Ono što progovori:
stolovi, stolice, pepeljare i podovi
nadglasavaće jedno drugo
pozajmivši samo oblik naše nekadašnje blizine.

* Adam Zagajevski, Referendum

© Ana Ristović
from: Život na razglednici
Beograd: Plato , 2003
Audio production: 2005, M.Mechner / Literaturwerkstatt Berlin

ازواج امام لوحات المفاتيح للحاسبات

العربية

سنجلس في نفس غرفة النوم،
بصمت، كل على مكتبه
ونرسل لاحدنا الاخر رسالة واسعة،
ومن ثم نادرة الحروف
من خلال شبكة العنكبوتية

في نهايتها، تواقيع
مع اسئلة
هل تريد شرب القهوة، الشاي، قبلة
او لا شيء ابدا.

الشاشات ستسخن وتزن
من كثرة حفظ ما
تركناه في الممر
تاريخ الزواج المبكر الصاخب

يطبع الجسد كله
في بياض الزجاج مثل ما كان يومها في الثلج
نصنع ملائكة ساقطة
بوزن مليون ميغابايت
والتي منها ينهار اكبر نظام تشغيل.

ما سيبقى على قيد الحياة سيكون ازرقا
مثل عين المقصلة


ما يتكلم
الطاولات، الكراسي، منافض السجائر، والارضيات
تؤكد على احداها الاخرى
وتستعير فقط شكل
قربنا الذي كان يوما ما
***

translated by: Bashar Ibrahim Al Hadla

Podzemna ljubav

الصربية | Ana Ristović

Kada smo se uselili
bili smo napola u zemlji
napola nad njom –
stan u suterenu sa pogledom na vrt
pun breskvi i višanja u cvatu.

Znali smo da natrula tela uplaši prejaka svetlost
i isuši vlagu koju mogu deliti samo udvoje.
I ležali smo nagi u hladnoj sobi
i klizili jedno po drugom
i razmenjivali male, hranjene smrti
kao džempere u koje su moljci
davno utkali legla.

Kada smo se uselili, rekao si:
»Nekim knjigama treba dati pravo na olakšanje,«
i na policu u WC-u, u vertikali
do podzemnog sveta
postavio Džojsova pisma Nori.
»Neke snove treba zauzdati,« rekla sam
i kraj uzglavlja, poput koplja
porinula Kratki pregled raspadanja.

Kada smo se uselili, napola u zemlji,
napola nad njom,
povukla sam kao Arijadna pupčanu vrpcu
koja ti je rođenjem bila tri puta
obmotana oko vrata.

I ti, mojih pola kilograma
koji me nekad deliše od inkubatora
pretvorio u silu ljubljene mi teže
što nedostajaše sirotoj zemlji
da me pričvrsti za sebe.

Bili smo dva napukla čuna
iz kojih je neko godinama vadio vodu
i vraćao je u more.

Danas smo dve šupljine
u kojima rastu dva čuna
što znaju za rub,
a ipak podižu vesla u tišini.

Više se ne propinjemo na prste
da bismo videli nebo:
verujemo, ono čas beskraj, čas pustoš
pozajmljuje od nas.

Truljenje je, dušo, privilegija zrenja;
nad zemljom i u zemlji,
isti užitak, ista razmena.

© Ana Ristović
from: Život na razglednici
Beograd : Plato, 2003
Audio production: 2005, M.Mechner / Literaturwerkstatt Berlin

حب تحت الارض

العربية

عندما سكنا هذا المكان
كنا بنصفنا فوق الارض
والنصف الاخر تحتها –
شقة بالطابق الارضي تطل على الحديقة
المليئة بالكمثرى وزهر الكرز.

نعرف ان الاجساد المتعفنة تخيف الضياء القوي
وتجفف الرطوبة التي تستطيع توزيعها سوية فقط.
استلقينا عراة في الغرفة الباردة
منزلقين واحدا نحو الاخر
ومتبادلين موتا صغيرا مطعما
كالكنزة الصوفية التي فيها يبض
العث بنسيجها من مدة بعيدة.

عندما سكنا، قلت لي:
"يجب ان نقراء بعض الكتب عند التفريغ في الحمام"
ونضعها على الرفوف العامودية في الحمام،
التي تؤدى الى العالم السفلي
منها كتاب رسالة جويس الى نورا.
"بعض الاحلام يجب علينا ان نوقفها"، قلت له
وبجان وسادتي كان يقع مثل الرمح
كتاب عنوانه التعف
 
عندما سكنا فقط، الى المنتصف في الارض
والى المنتصف عليها
مسك انا مثلما مسك اريادنا الحبل السري
الذي كان عند ساعة الولادة ثلاث مرات
ملفوف على عنقك.

وانت، جعلت مني قوة بالرغم من انني كنت
قريبة من ان يضعوني في حاضة الاطفال الخدج
جعلتني قوية مثل جاذبية الارض
التي لم تنجح في تثبتني مع نفسي.

كنا زورقين متصدعين
اكن يخرج احدهم منه الماء لطيلة سنوات
ويعيده الى البحر.

اليوم نحن تجويفين
وفيهما يكبر زورقان
يعرفان الابحار
ويرفعون المجايف في هدوء.

لا ترتقي على الاصابع
من اجل ان نرى السماء:
تارة نؤمن، باللحظة الخالدة، واخرى باللحظة
الخالية وهما يستلفوا لك منا.

التعفن، ياروحي، امتياز النضج
على الارض او في الارض
نفس الفرح، نفس التبادل.

translated by: Bashar Ibrahim Al Hadla

Gradski otpad

الصربية | Ana Ristović

U šetnju ćeš odlaziti automobilom,
od drveća ljubiti ono
što ostane u retrovizoru.

Ugledaš li kravu, reći ćeš: Vidi, krava!
I mrlje na njenoj koži
postaće proćerdana nafta.

Ozepšćeš na jutarnjem suncu,
ogrejati se kod prve table
i saobraćajnog znaka.

Usred procvalog polja
razmišljaćeš čas o literaturi,
čas o kilometrima što te dele
od najbliže apoteke:

glava puca od bola
zajedno sa jasnim vidikom
na četiri strane neba.

Ugledaš li ježa, reći ćeš: Vidi, jež!
I bodlje njegove
postaće mali minobacači.

Osedećeš na prejakoj mesečini,
izgoreti od viška melanholije
u suton koji predugo traje.

Kraj šćućurenog rukavca reke
priželjkivaćeš telefonske govornice,
u gustišu šimšira bar jedan
ozebli ljudski glas.

Nelagodnost tvoja rašće sa navalom vazduha.
Strah tvoj, sa viškom plavetnila.
Tvoj privatni pakao uskomešaće se
sa svakim novim sudarom
svetlosti i zenica.

Ugledaš li svoju senku
na pustom proplanku, reći ćeš: Vidi, senka!
I senka tvoja postaće mahovina
koja ni ovde ni onde
nema oko čega da obraste.

© Ana Ristović
from: Život na razglednici
Beograd: Plato, 2003
Audio production: 2005, M.Mechner / Literaturwerkstatt Berlin

نفايات المدينة

العربية

خلال سيرك بالسيارة
واثناء ابتعادك من الشجر
ستقبل ما بقي في مرآة سيارتك.

لو شاهت بقرة، ستقول، انظر، بقرة!
وسترى بقع على جلدها
تتحول الى بقع نفط رخيصة.

تتجمد بشمس الصباح
وتتدفئ عند اول لوح
وعلامة طريق.

وسط حقل مزهر
ستفكر لحظة بالادبيات،
ولحظة بالكيلومترات التي تفصلك
عن اقرب صيدلة:

الرأس ينفجر من الصداع
سوية مع منظر واضح
على جوانب السماء الاربعة.

لو شاهدت قنفذ، ستقول، انظر، قنفذ!
وابره
سيصبح مدفعا هاونا صغيرا.

ستشيب تحت ضوء القمر القوي
وستحترق من شدة الحزن
عند الغسق الذي يدوم طويلا.

بجانب انحناء المختفي للنهر
ستتمنى لو ان هناك هاتف عموميا
في كثافة الخمائل ان تسمع
على الاقل صوت انسان بارد.

عدم راحتك ستزداد بهجوم الهواء.
خوفك، من اللون الازراق الكثير.
جحيمك الخاص سيتفاقم مع كل اصطدام جديد
للضوء وبؤبؤ العين.

لو نظرت الى ظلك
على تله مهجورة، ستقول: انظر، ظل!
وسوف يصبح ظلك طحلب
الذي ليست هنا ولا حينها
لا يوجد ما ينو حوله.
***

translated by: Bashar Ibrahim Al Hadla

Paund pruža prst

الصربية | Ana Ristović

Ovo je hotel za pesnike
od kojih je odustala poezija.
Višečasovni trening tišine
pružaju male sobe s pogledom
na apokaliptični pejzaž.

Katalog bogova deli se na recepciji.
Džepna filosofija već za obedom.
Citati – na zavesama, spremni da
od trulog zelenila odmore magleni pogled.
Tetoviranje ožiljaka – u podzemlju
gde i imaginarna biografija.

U krovnom bazenu opatice
bište perje onemoćalim labudovima.
I pre no pesnik vidi, u mantije skupljaju
sitan izmet sa dna
i umesto njega seju hamburg grožđe.

U podrumskim zamrzivačima, dremaju vek-dva
mrtve drage spremne na iznajmljivanje.
Ako poeta od gole iluminacije u hladu
navuče tuberkulozu – za pesničku smrt
i to je dostojan ulog.

Sa bioskopskog platna mrtvi Paund
podiže ruku tanku kao viljuška
i jednom po jednom laureatu zabija
drhtavi prst u oko.

Kada iscure suvišne vode
svaka zenica može biti crna cev
preko koje jedna mitologija pod stečajem
motri na drugu.

Najuspešnijima sleduju kavezi
od lažnog, topljivog čelika
i nalog usure
u aleksandrijskoj biblioteci.

Kao prozori u poznu jesen
muze se mute od daha pesnika
koji ne poznaju distancu:
spoj sa svetom uvek traži pruženu ruku
koja se odmara
na oštrici probijenog stakla.

Na večernjim časovima uče se
da se osećaju posthumno:
jedan drugog uzimaju u usta
s opreznošću i ustezanjem
kao hostije.

© Ana Ristović
from: Zabava za dokone kćeri
Beograd: Rad , 1999
Audio production: 2005, M.Mechner / Literaturwerkstatt Berlin

باوند يشير بأصبعه

العربية

هذا فندق للشعراء
والذي منهم غسل الشعر يده.
تمرين للهدوء لعدة ساعات
تمدد الغرف الصغيرة التي تطل
على منظر الخراب.

يوزع دليل الالهة في الاستقبال.
فلسفة الجيب لطعام الغذاء الرئيسي.
الاقتباسات – على الستائر، مهيئة حتى
من الاخضر العفن
تريح الرؤية الضبابة.
وشم الندوب – تحت الارض
حيث هناك السيرة الوهمية.

في سقف حمام السباحة راهبات
تنقي ريش البجع المجهد.
وقبل ان يرى الشاعر، تجمعن في الثياب
الفضلات الصغيرة من القاع
وبدلا منه يزعن اعناب هامبورغ.

في الثلاجات في القبو يرقد قرن-اثنان
حبيبات ميتات وجاهزة للايجار.
واذا ما الشاعر من جراء الاشراق الحقيقي في الظلال
اصيب بالسل – ولموت شاعر
هذا يكون سببا حسن.
من شاشات السينما باوند الميت
يرفع يده الرفيعة مثل الملعقة
ويضع اصبعه المرتعش في عين الممثلين
وواحدا تلو الاخر.

عندما تتسرب المياه الزائدة
كل بؤبؤ يمكن ان يصبح انبوب اسود
والذي من خلاله الخرافة الراسبة
تنظر الى غيرها.

هولاء الذين نعتبرهم اكثر نجاحا
يحصلون على اقفاص مصنوعة من الفولاذ المائع
ويأخذون الربا
في مكتبة الاسكندرية القديمة

مثل النوافذ في الشتاء
غيلان الشعراء يتحولون الى بخار على الشباك
دون ان يفرقون المسافات:
لان الاتصال بالعالم يحتاج الى يد ممتدة
ويد تستريح على حافة الزجاج المكسور

في الدورات المسائية يعلمونهم
ان يشعروا انفسهم بأنم ميتن
ويأكل كل واحدا اخرا
بأنتبا وبتردد كأنهم يأكلون خبز الرب.

translated by: Bashar Ibrahim Al Hadla